Centar uspjeha

Piše: Mirna Čagalj

U čitavom životinjskom carstvu vjerojatnije je da će se za potomstvo skrbiti ženke nego mužjaci.

Tako je i kod ljudi, što pokazuju brojna istraživanja – žene snažnije skrbe za svoju djecu od muškaraca.

Evolucijski psiholozi istražuju taj fenomen u terminima evolucije i prilagođavanja uvjetima života. Oni postavlju pitanje – zašto?

Dvije hipoteze relevantne za ljudsku vrstu

Prva hipoteza jest hipoteza nesigurnosti u očinstvo. Za početak, majke su u pravilu 100% sigurne u genetsku povezanost s djecom, što za očeve ne možemo uvijek sa sigurnošću tvrditi. Uvijek postoji određena vjerojatnost da je drugi muškarac onaj koji je zapravo otac djeteta. Budući da je oplodnja u ljudi unutarnja, muškarac prije odnosa ne može znati je li žena već oplođena.

Evolucijski gledano, mužjak bi trpio velike troškove usmjeravanjem svojih resursa na potomstvo drugog mužjaka. Ako na taj način potroši resurse, manje resursa će biti na raspolaganju njihovim pravim potomcima. Stoga je zbog nesigurnosti u očinstvo rasprostranjeno veće ulaganje majki u roditeljsku skrb.
Dakle, iako nesigurnost u očinstvo nije sprječavala evoluciju skrbi kod mužjaka, ona je uzrokovala široko rasprostranjenu sklonost ženki ka većem ulaganju u potomstvo.

Druga hipoteza je hipoteza o troškovima propuštenih prilika za razmnožavanje. Nju je najlakše shvatiti kroz kontekst reprodukcije nekih subhumanih vrsta. Primjerice, dok ženka nosi i hrani dijete ili dok otac tjera grabežljivce, vjerojatnost za dobivanje novih partnera i novo parenje je smanjena. Međutim, ona je više smanjena za mužjake nego za ženke. Reproduktivni uspjeh mužjaka ovisi o broju plodnih ženki oko njega, dok za ženke to nije tako. Budući da mužjak trpi veće troškove, manje je vjerojatno da će se brinuti za potomstvo.

Primijenimo li taj model na ljude, reklo bi se kako omjer spolova u društvu igra veliku ulogu. Muškarci će vjerojatno manje ulagati u djecu u kontekstima u kojima postoji višak žena oko njih. Osim toga, smatra se kako je i privlačnost muškarca jedan od faktora koji smanjuje njegov roditeljski trud.

Vjerojatno obje hipoteze djelomično objašnjavaju spolne razlike u roditeljskoj skrbi. Bitno je naglasiti kako su one samo evolucijsko objašnjenje. Pogledom u prošlost, kad monogamne veze nisu bile uobičajene, se pokušava objasniti određeno ponašanje aktualno i danas, točnije, pokušavaju se objasniti njegovi uzroci. Stoga ne bi trebalo gledati strogo na očeve koji se ne snalaze s novorođenčadi, već ih treba usmjeriti, podupirati i cijeniti njihov trud.