Centar uspjeha

Piše: Laura Marković, mag.psih

Bajke su priče koje se stoljećima prenose usmenom predajom, a danas su nam najpoznatije one koje su zapisala braća Grimm u prvoj polovici devetnaestog stoljeća, te ih po njima nazivamo grimovim bajkama.

Neke od najpoznatijih su „Pepeljuga“, „Snjeguljica“, „Vuk i sedam kozlića“, „Plavobradi“, „Ivica i Marica“, „Mačak u čizmama“, „Začarana šuma“ itd. Ove bajke su braća Grimm objavila 1812. godine u zbirci pod nazivom “Dječje i obiteljske priče” („Kinder- und Hausmärchen“).

Iz naziva zbirke grimovih bajki vidimo da pod bajkama podrazumijevamo priče za djecu, a pridjevom bajkovito označavamo nešto što je nestvarno, pripada svijetu mašte. Bajkovito je ujedno sinonim za lijepo i sretno, primjerice kada kažemo da je kuća „(lijepa) kao iz bajke“, ili da priča ima „bajkoviti (sretni) završetak“.
I zaista, bajke obiluju lijepim likovima i scenama – sjetimo se samo kuće od čokolade iz bajke o Ivici i Marici, ili Snjeguljice koja je bila „lica bijela kao snijeg, usana crvenih kao krv i kose crne kao ebanovina“. No dovoljno je pročitati jednu bajku da vidimo da osim lijepog bajke obiluju i ružnim – primjerice u bajci „Kraljević žabac“ princeza mora poljubiti žabu krastaču – sinonim za ružnoću, u bajci „Modrobradi“, žena Modrobradog otvara vrata zabranjene tajne odaje da bi unutra našla ljudske kosture, i td.
Bajke nisu (samo) lijepe, a ni potpuno nestvarne, unatoč žabama koje se pretvaraju u prinčeve i ljudima koji se pretvaraju u kamenje, zečeve, gavrane, i sl. Zbog čega su trajan izvor inspiracije za djecu i odrasle, vidjet ćemo u nastavku teksta.

Zašto su bajke evergreen?
Bajke su prije svega priče o simbolima. Simbol (lat. symbolum < grč. σύμβολον: znak, znamenje) je u Hrvatskoj enciklopediji definiran kao “znakovni pojam, pod kojim se podrazumijeva jezik, mit i spoznaja”. U istom izvoru se dalje navodi da “on crpi svoje značenje iz suprotnosti svijeta pa je zato višeznačan (zmija, primjerice, može simbolizirati i život i smrt)“.
U psihologiji, čovjekovim odnosom prema simbolima najviše se bavio Carl G. Jung, švicarski psihijatar i psihoanalitičar koji je djelovao u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. U osnovi Jungove analitičke psihologije je ideja da su psihički sadržaji velikim dijelom nesvjesni, velikim dijelom nadosobni, odnosno kolektivni, i organizirani oko simbola, pojmova univerzalnog značenja na koje čovjek reagira ambivalencijom osjećaja i ponašanja.
Najvažniji simboli u Jungovoj psihologiji nazivaju se arhetipovima, koje on prepoznaje u likovima iz bajki. Arhetip majke utjelovljen je u bajkama u starijim ženskim likovima – dobroj majci, dobroj vili, dobroj starici, zloj vještici, zloj pomajci. Arhetip junaka utjelovljen je u junaku/inji bajke, i td. Wilhem Grimm, jedan od dvoje braće Grimm, kaže da „bajke prikazuju na figurativan način ono što pripada domeni duhovnog ili mitskog“, odnosno onome što pripada primitivnoj ljudskoj psihi. Iako su bajke priče koje se razlikuju od kulture do kulture, simboli koji se pojavljuju u bajkama imaju univerzalna značenja, te bajke u tom smislu progovaraju o vječnim temama, temama koje se uglavnom tiču razvoja i odnosa.

Zašto su bajke dobre za djecu?
Bruno Bettelheim, poznati američki dječji psiholog i psihoanalitičar austrijsko-židovskog podrijetla, u svojoj knjizi „Smisao i značenje bajki“ iz 1977. godine piše „Bajka pojednostavljuje situacije. Likovi u bajci su jasno ocrtani, a detalja, osim ako nisu važni, nema. Svi likovi su (proto)tipični, radije nego jedinstveni. … Jedan brat je glup, drugi pametan. Jedna sestra je puna vrlina i sposobnosti, druge su zle i lijene. Jedan roditelj je samo dobar, drugi samo loš“.

Tome je tako, navodi Bettelheim, jer „polarizacija je prisutna u umu djeteta, pa stoga mora biti prisutna i u bajkama“. Dijete predškolske dobi nije razvilo spoznajne strukture koje bi mu/joj omogućile da razumije istovremeno prisutstvo različitih, dobrih i loših osobina u jednoj osobi.

Slika lijevo: Trnoružica; ilustracija njemačkog slikara i ilustratora

Adriana Ludwiga Richtera (1803.-1884.) za istoimenu bajku braće Grimm

Pojednostavljeni likovi bajki predstavljaju razdvojene ljudske osobine, a dijete se u pravilu poistovjećuje s „dobrim“ likovima/osobinama, ne zato jer su dobri, odnosno jer dijete ima urođenu sklonost ka moralnosti, već zato što pobjeđuju na kraju. Omogućavajući djetetu da se identificira s junakom/injom koji pobjeđuje, bajka potkrepljuje usvajanje poželjnih društvenih ponašanja i pozitivno utječe na psiho-socijalni razvoj djeteta. Dijete se uči da ona osoba koja je uporna, hrabra, dovitljiva, suradljiva, strpljiva, ona osoba koji drži svoju riječ i ne posustaje u teškim vremenima, pobjeđuje.
Bajka u tom kontekstu predstavlja prostor u kojem se dijete susreće s ljudskim osobinama, onome što pripada njemu/njoj i svim ljudima, da bi kroz projekcije i identifikacije usvajao/la pozitivne vrijednosti i učio/la kako se nositi sa ambivalencijom unutar i van sebe.
Pojednostavljivanje likova i odnosa u bajkama djeluje poticajno i na emocionalni razvoj djeteta. Primjerice, „dobri“ i „loši“ likovi koji mogu simbolizirati roditelje, braću i sestre omogućavaju djetetu da proživi trenutne osjećaje vezane uz te značajne druge u izmišljenom kontekstu, u kojemu nema toliko tjeskobe vezane uz nepoželjne osjećaje koliko bi je bilo da se ista priča odvija u stvarnosti. To posebno vrijedi u slučaju neugodnih osjećaja – straha, srdžbe, tuge.
Na takav način bajka postaje mjesto susreta djeteta s vlastitim osjećajima i učenja o njima. Istovremeno, služi kao ispušni ventil za negativne osjećaje i štiti dijete od tjeskobe povezane s pokazivanjem negativnih osjećaja prema značajnim drugima.
Bajke su inspirativne i potiču na maštanje i umjetničko stvaranje, te i same predstavljaju jedinstveni oblik umjetnosti. Kod djeteta potiču razvoj mašte koja anticipira uspjeh. Ovakva „optimistična“ mašta postaje vrstom privatnog radnog prostora djeteta u kojem snuje svoje pobjede, te na takav način gradi povjerenje u sebe i priprema se na aktivnost u vanjskom svijetu.

hrvatska umjetnica OKO sa svojim „bajkovitim“ likovima ljudi s glavama životinja
izvor: http://vizkultura.hr/mozak-koji-ne-prestaje-stvarati/

Prepričavanje bajke, sažimanje njena značenja, objašnjavanje poante bajke nemaju pozitivan utjecaj koji čitanje bajke u njenom originalnom obliku ima na dijete. Bajke je najbolje prepričavati u originalnom obliku, sa svim stilskim figurama koje ih čine umjetnički vrijednima. U tom smislu, bajka je dio folklora, mjesto susreta s čarobnim, poetičnim i uzbudljivim. Zbog svojega simboličkog bogatstva bajke su trajna inspiracija ne samo djeci, već i umjetnicima/ama, društvenim znanstvenicima/ama i mnogim drugima znatiželjnog duha.

Savjetovanje/coaching u Centru uspjeha