Centar uspjeha

… i kako moje tijelo pokazuje da sam (ne)spreman …

Piše: Ivana Kostelac

Da bismo svladali strah od javnog nastupa, moramo poraditi na dva različita područja: na svojem umu i na svojem tijelu. Prošla tri članka obuhvaćala su područje uma te smo kroz njih pokušali osvijestiti što je to strah od javnog nastupa, kako dobro procijeniti svoju publiku, kako dobro pripremiti materijale za izlaganje te kako prilagoditi svoje izlaganje publici…
U ovom i nadolazećem članku baviti ćemo se našim tijelom, opisujući dva važna područja, a to su neverbalna komunikacija koju prenosimo publici te (u slijedećem članku) tehnike disanja, opuštanja i pripreme za govor…

Kod javnog nastupa ljudi, osim što govore, također publici poruku prenose i neverbalno – gestama, držanjem tijela, facijalnom ekspresijom, pogledom, mimikom, vanjskim izgledom. Funkcija neverbalne komunikacije je naglašavanje i nadopunjavanje neverbalne komunikacije, ponavljanje  ili zamjenjivanje verbalne poruke , samoprezentacija, iskazivanje stavova i emocija…

Samoprezentacija  putem odjeće, frizure, držanja tijela, gesta i načina govora – sve to pokazuje kakav dojam osoba želi ostaviti.  Kada govorimo o odijevanju, kod muškaraca ono ne predstavlja problem jer se sa odijelom ili nekom sličnom ”ozbiljnijom kombinacijom” rijetko može pogriješiti. S druge strane, žene često griješe odabirući kombinacije ili detalje koji odvlače pažnju, poput kričavih boja, previše nakita, mrežastih čarapa, prekratkih suknji i predubokih dekoltea. U načelu, osoba bi trebala nositi ono u čemu  se osjeća ugodno, s tim da odjeća ne bi trebala privlačiti velik dio pažnje na sebe.

Postura tijela, odnosno položaj tijela i udova, način na koji osoba sjedi, stoji ili hoda odražava njen stav, osjećaje o samome sebi i o drugima. Položaj može odavati spremnost za razgovor, naklonost, ali i moć i status. Tako su pogrbljeno držanje, spuštene glave i spore kretnje znakovi tromosti i niskog samopoštovanja osobe.  Uspravno držanje i odlučne kretnje sugeriraju povjerenje i samokontrolu.
Brze, difuzne, uznemirene tjelesne kretnje ukazuju na tjeskobu, a  žustre, usmjerene kretnje sugeriraju povjerenje i usmjerenost cilju. Dodirivanje lica, kose i slično znakovi su stresa i umora.

Intonacija i glasnoća govora također otkriva mnogo o govorniku. Promjene u tonu i visini glasa često ukazuju na promjene emocionalnih stanja. Dobar govornik govori glasno, razgovijetno, primjerenim tonom te zahvaljujući dobroj prethodnoj pripremi nema problema sa tečnošću govora. Intonacija i glasnoća govora su vrlo bitne, jer se njima može pojačati ili promijeniti sadržaj poruke.

Izraz lica i pogled izražavaju naše emocije, pokazuju intenzitet i kvalitetu emocije, odnosno je li ona ugodna ili neugodna. Izraz lica potkrepljuje ili mijenja poruku koju slušatelj čuje. Kada verbalna i neverbalna poruka nisu usklađene, slušatelj više vjeruje neverbalnoj poruci. Pogled izražava privlačnost i prijateljstvo i što je prijateljstvo veće, to duže traje pogled.  Stoga je s vrlo važno održavati kontakt očima s publikom jer odvraćanje pogleda izražava podčinjavanje, povlačenje i skrivanje nečega, a to nikako nije utisak kakav želimo ostaviti na publiku.

Naposljetku, evo nekoliko kratkih i korisnih savjeta kako neverbalnom komunikacijom dati do znanja publici da ste pripremljen, sposoban i dobar govornik:

• Kada dolazite na svoje govorničko mjesto, uđite s osmijehom. Time dajete dojam opuštenosti i već prije početka govora stvarate ugodniju atmosferu
• Prilikom govora zgodno je u ruci imati olovku ili neki sličan mali predmet. Time nervozu preusmjeravate na predmet koji držite i nesvjesno ga pritišćući rješavate se napetosti
• Za vrijeme držanja govora pogled držite malo iznad glave publike. Time osobe u publici imaju dojam da govorite baš njima, a vi imate sveobuhvatan kontakt s publikom.
• Jednostavno razgovarajte s publikom. Ono što profesionalni  i najbolji govornici rade s publikom jest jednostavan, opušten razgovor te u  interakciji s publikom pričaju svoju priču.