Centar uspjeha

Piše: Tajana Kožulj, mag. oec.

Mnoga disleksična djeca sama razvijaju neku vrstu prisilnih rješenja jer čestim izazivanjem pogrešaka postaju sve više frustrirana.

Potrebno je naglasiti da rješenja koja disleksičari izmišljaju ne rješavaju pravi problem iskrivljenih percepcija.

Ona samo pružaju privremeno olakšanje od frustracije.

Strategije kojima se služe disleksične osobe

Uzmimo za primjer učenje abecede (engleske). Svima nam je poznato kako djeca u vrtiću abecedu nauče pjevajući. Na taj način nakon dvije godine većina djece može izrecitirati abecedu bez pjevanja naglas ili u sebi.

No, ako dijete usvoji pjesmu kao rješenje, jer ne može naučiti abecedu, nikada je neće moći izrecitirati, a da je ne otpjeva u sebi ili naglas. Vidite li kako to može predstavljati problem? Evo jedne realne situacije: Kada takvo dijete koristi telefonski imenik, tražeći neko ime u telefonskom imeniku doći će do problema i dezorijentacije i morat će otpjevati abecedu.

Jeste li znali da je mnogim odraslim disleksičarima lakše dolaziti do rješenja? Znate li zašto je to tako? Odrasli disleksičari su naučili strategije lakšeg snalaženja u životu.

Kako bi izbjegli čitanje, mogu zamoliti drugu osobu da nešto pročita umjesto njih i tražiti njezino mišljenje o pročitanom. Međutim, njima nije važno koje je vaše mišljenje o pročitanom. Tu vještinu koriste kada ne mogu dešifrirati riječi na papiru pa navedu drugu osobu da im protumači tekst.

Brojni disleksičari razvili su ovakva rješenja i strategije koje su ih dovele do direktorskih pozicija u velikim kompanijama. Oslanjaju se na podređene da čitaju umjesto njih i gotovo uvijek inzistiraju na nabavci diktafona ili kamere, odnosno svega što prenosi informacije u nepisanom obliku.

Učenje sricanja

Na engleskom govornom području svima su poznata natjecanja u sricanju. Vrlo je naporno učiti učenike pravilima sricanja upravo zato što postoje brojne iznimke od pravila. Međutim, obrazovni sustavi nisu oduvijek bili opsjednuti pravilnim pisanjem. Uzmimo za primjer elizabetansku Englesku u kojoj su bile prihvaćene brojne varijacije, sve dok su ljudi mogli shvatiti kako bi riječ trebala zvučati.

S disleksičarima treba pažljivo raditi na sricanju. Treba naglasiti razliku između riječi koje oni napišu i riječi u rječniku. S vremenom će shvatiti kako sricati riječi dok čitaju. Dijete koje uči sricati nije dobro kritizirati niti mu izazivati osjećaj krivnje kada pogriješi.

Teškoće s matematikom

Osim čitanja, disleksičari imaju problema i s matematikom, iako ne svi. Kad imaju problema s matematikom najčešće se to naziva akalkulija ili diskalkulija. Diskalkulija zna biti samostalna i jedina djetetova teškoća ili se pojavljuje u kombinaciji s nekom drugom teškoćom, na primjer, disleksijom. Diskalkulija je djelomičan poremećaj u procesu usvajanja matematike, koji se može pojavljivati u svim ili samo određenim matematičkim područjima.

Akalkulija je pojam koji označuje potpunu nesposobnost usvajanja gradiva iz matematike.

Prema Ronaldu Davisu, da bi disleksičar naučio matematiku, mora savladati ove osnove:

• Vrijeme—mjerenje promjena u odnosu prema standardu
• Slijed—shvatiti način na koji stvari slijede jedna za drugom po količini, veličini, vremenu i važnosti
• Red—imati pojam o tome kada su stvari na pravome mjestu, u pravome položaju i u pravom stanju

Kada se ove osnove svladaju, moguće je svladati i obično brojanje. Na taj način matematika prestaje biti muka. Glazba se također sastoji od ovih elemenata: vremena, slijeda i reda. Upravo zato su brojni vrhunski matematičari ujedno i sjajni glazbenici, i obrnuto.

Rukopis kod disleksičara

Osim s čitanjem, vremenom, glazbom i matematikom, disleksičari imaju problema i s rukopisom. Problem s rukopisom naziva se agrafijom ili disgrafijom. Sve je to usko vezano s dezorijentacijom.

Disgrafija je stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja koja se odlikuje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim greškama. Greške nisu povezane s neznanjem pravopisa i trajno su prisutne bez obzira na stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida te redovno školovanje.

Prema stupnju izraženosti disgrafiju dijelimo na laku, izraženu i agrafiju. Agrafija obilježava potpunu nesposobnost pisanja. Ponekad se ružnim rukopisom pokušava prekriti problem s pravopisom i drugi nedostaci. To je često tako jer su upute za pisanje bile dane onoga trenutka kada je disleksična osoba doživjela dezorijentaciju.

Poremećaj pažnje

Najnovija nesposobnost s kojom se disleksičari susreću je poremećaj pažnje. „Normalna djeca“ pojavljuju se prvog dana škole s već razvijenom koncentracijom dok disleksična djeca tu sposobnost razvijaju tek oko devete godine života. Poremećaj pažnje često je praćen hiperaktivnošću.

Nespretnost

Uz sve navedene probleme s kojima se disleksičari susreću, pojavljuje se još jedan problem, a to je nespretnost odnosno dispraksija. Dispraksija je razvojni poremećaj koordinacije pokreta tijela.

Djeca s razvojnom dispraksijom imaju uočljive teškoće u koordinaciji pokreta koje nisu uzrokovane cerebralnom paralizom, mišićnom distrofijom ili hemiplegijom. Međutim, djetetova motorička nespretnost znatno otežava svakodnevni život i školovanje.

Kako pomoći disleksičnoj osobi?

Ono što svakom disleksičaru nedostaje je sposobnost razmišljanja u terminima simbola i riječi koji su okidač za dezorijentaciju. Oni moraju naučiti kontrolirati dezorijentaciju koja se pojavljuje kada se susretnu s riječima-okidačima. Čim to učine nestaju i simptomi disleksije.

Vještina čitanja kod većine se poboljšava čim počnu primjenjivati ovaj proces. Disleksičari bi trebali naučiti razmišljati neverbalno kada se sretnu s riječima-okidačima za dezorijentaciju.

Sadašnji način podučavanja nije prilagođen neverbalnom načinu razmišljanja te je zbog toga potrebno mijenjati tradicionalne načine podučavanja. Učenje bi trebalo biti zabavno i privlačiti učenikovu pozornost; baš zato je disleksičnim osobama potrebno predstavljati novo gradivo u fotografijama koje predstavljaju značenje riječi (riječi koje su okidač za dezorijentaciju). Drugi način savladavanja ove bolesti je stvaranje trodimenzionalne slike izrađivanjem modela iz gline.

Više o disleksiji:

Znate li kako čitaju disleksične osobe?

Razvoj disleksije i njeni najčešći simptomi

Savjetovanje/coaching u Centru uspjeha

Radionice