Centar uspjeha

Piše: Ana Bustruć

Koliko ste puta bili prisiljeni slušati o sudbinama ljudi koji vlastiti neuspjeh pripisuju svima osim sebi i kojima su uvijek krivi drugi? Zašto pojedinci toliko vole optuživati druge za vlastite padove?

I što je još važnije – koliko to i sami radite, a da niste ni svjesni?

Izbjegavanje kritika na vlastiti račun

Takve navike zapravo počinju vrlo rano. Već u vrtiću djeca su sklona optužiti tete da ih ne vole ako ih kazne za nedolično ponašanje, a u školi znaju smatrati da su učitelji prestrogi. Srednja škola je specifično razdoblje kada neki vjeruju da profesori isključivo njih imaju „na piku“, na fakultetu su prezahtjevni, dok su šefovi na poslu nepravedni, a samim time i najveći krivci za to što nemaju veću plaću.

Gdje je zapravo kraj optužbama? Što se dogodilo s onim da krenemo od sebe i analiziramo rezultate prema vlastitim postupcima?

Nisam u pravu!

Proučavanjem razvoja vlastite svijesti i ličnosti bitno je napomenuti stavku koju ljudi toliko često preskaču jer zahtjeva nešto što je mnogima najteže priznati – izreći naglas da nisu u pravu. Samokritičnost je svakako jedna od bitnijih sastavnica građenja vlastite osobnosti. Podrazumijeva objektivno sagledavanje sebe, kao i vlastitih osobina, sposobnosti i motiva. Poželjno je isticati svoje dobre strane, ali se čovjek ne može potpuno izgraditi dok se ne želi posvetiti i onim lošijima.

Zašto ljudi toliko često zanemare svoje mane prilikom izgradnje sebe? Jednostavno – lakše im je. Jednostavnije je vjerovati da niste skrivili neuspjeh u određenom području svog života ili da niste namjerno povrijedili blisku osobu. Srećom, greške se mogu oprostiti i shvatiti kao takve, dok ih njihovo učestalo ponavljanje dovodi na viši nivo te time postaju dijelom osobnosti. Okolina će vas nerijetko počinjati gledati kroz njih baš zbog vašeg ukorijenjenog stava da su neke stvari dio vas i da se ne mogu promijeniti. Takvo razmišljanje nije korisno jer čovjek se najčešće mijenja onoliko koliko želi, a ne koliko doista može.

Pretjerana samokritičnost

Ipak, koliko god je odsustvo kritičkog sagledavanja sebe loše, toliko je pogubna i pretjerana samokritičnost. Ona se, pak, javlja kod osoba s niskim samopoštovanjem ili kod onih koji u kritiziranju sebe traže potvrdu i pohvalu od drugih radi privlačenja pozornosti, što može biti povezano s nedovoljno razvijenom emocionalnom zrelosti.

Pronalazak zlatne sredine

Stoga pokušajte sebe izvesti na pravi put i naći zlatnu sredinu. Nikako ne prezajte pred kritikama koje vam drugi upućuju jer se svaka može promatrati na konstruktivan način. Ako vam bliske osobe ukažu na nešto što radite pogrešno, nemojte se naljutiti na njih ili shvatiti rečeno kao uvredu. Budite sretni jer je nekome dovoljno stalo da vas upozori na greške te vam tako pomogne da budete bolja osoba. Učite od drugih i upijajte njihove načine djelovanja u određenim situacijama u kojima se vi baš ne snalazite.

S druge strane, ne dozvolite da vas netko pretjerano kritizira te vam time stvara kompleks manje vrijednosti i osjećaj vječne krivnje. Radom na sebi i povećanjem razine samosvijesti možete doći do te razine da prepoznajete vlastite greške i dok ih radite, što vam ostavlja mogućnost izbora načina djelovanja. Upravo to i jest veoma bitno jer, zapamtite, krive stvari koje radite se ne mogu zauvijek smatrati slučajnim i genetski pripisanim greškama.

Ostali članci iz rubrike Samopouzdanje

Savjetovanje/coaching u Centru uspjeha

Radionice