Paraliza sna
Probudite se usred noći, ležeći na leđima. Čujete glasove ili vidite tamnne ili svjetlosne siluete i oblike. Osjećate paniku, i želite ustati i pobjeći, ali vaše tijelo ne sluša signale mozga, i ne možete se pomaknuti. Ukoliko vam se ovo ikada dogodilo, gotovo je sigurno da ste doživjeli paralizu sna.
Što je paraliza sna?
Paraliza sna je stanje do kojeg dolazi isključivo preko noći, a jedan je od ključnih simptoma narkolepsije. No, događa se i masovno u zdrave populacije. Osoba se budi ležeći na leđima, može pomicati očnim jabučicama, ali ne može pomaknuti niti jedan drugi dio tijela. Osoba osjeti čudnu prisutnost – prisutnost nečega lošeg, zlog. Nerijetko i vidi entitete za koje je sigurna kako nisu ljudski. Osjeća neopisiv strah i nelagodu, ali ne može se pomaknuti. Osjećaj paralize je kao da vas neka sila vuče prema dolje, a osjećaj „vuče“ osjeti se na tijelu najviše u području leđa. Na prsima se osjeti veliki pritisak, kao da nešto ili netko sjedi na vama.
Ljudi koji su doživjeli ovakvo iskustvo viđali su više različitih vrsta entiteta. Neki vide čovjekoliki crni lik visine 60 – 200 cm, neki vide takav ženski lik, poneki „staricu“ u pratnji „mladića“, a neki crnu sjenku poput oblaka iznad sebe, pri stropu, koja lebdi i počinje padati. Što se sjenka više približava, to je osjećaj pritiska u prsima veći, a „vuča“ s leđa jača. Neki tvrde da su vidjeli svjetlosne siluete. Ženski lik, prema svjedočanstvima, ima naviku sjesti osobi na prsa, pri čemu ona osjeća snažan pritisak.
U dalmatinskim predjelima ovakva paraliza sna se naziva Mora. Žene koje dožive paralizu sna ponekad osjete pokušaje penetracije i osjete da im nešto/netko dodiruje genitalije. Starica također sjeda na prsa dok mladić to promatra. Neki u svjedočanstvima tvrde kako su čuli i glasove koji ih pozivaju da krenu za njima.
Postoji nekoliko objašnjenja
Različiti profili ljudi nude raznolika objašnjenja. Neki smatraju kako su entiteti demoni, te da je paraliza sna zapravo pokušaj opsjednuća, tj. napad na dušu. Drugi pak smatraju da su entiteti izvanzemaljci, ta da je ovo početak otmice, ili sam posjet ekstraterestrijala. Treće objašnjenje je teorija o astralnoj projekciji. Naime, neki paralizu sna smatraju početkom višedimenzionalnih putovanja duše. Ako se osoba prepusti i usredotoči, njezina se duša počinje odvajati od tijela. Četvrto objašnjenje leži u znanosti, no paraliza sna je još uvijek neistraženo područje.
Pretpostavka je da do napada dolazi kada osoba uđe u REM fazu sna nedugo nakon što je legla, preskačući stadije non-REM spavanja koji se obično odvijaju prije nje. Neuroznanost ima samo pretpostavke koje je teško testirati i nisu dokazane, a psihologija ima samo psihoanalitička objašnjenja. Za sada, jedino objašnjenje koje znanost može ponuditi jest stanje psihe u pojedinca. Moguće je da se paraliza sna događa ljudima sklonima fantaziranju, te dolazi do halucinacija. Moguće je i da je ona posljedica traume, koja se ovako manifestira. Također, osjećaj pritiska u prsima može biti osjećaj stresa koji doživljavamo zbog svakodnevnih ili specifičnih problema, dok entiteti mogu biti sami izvori stresa koje naša podsvijest personificira te nas oni sustižu.
Psihologija se dotiče i religije. Psiholozi smatraju kako je moguće da osobe koje su vrlo religiozne doživljavaju ovakva iskustva zbog vjerovanja u zlo, odnosno demone, te da je paraliza sna posljedica straha i vjerovanja. Na žalost, niti jedna hipoteza nije dokazana, a što se populacije koja je doživjela paralizu sna tiče, profili ljudi su različiti.
Što učiniti?
S obzirom na osjetljivost područja, ukoliko ste doživjeli paralizu sna, ne preostaje vam ništa drugo nego okrenuti se samima sebi kako biste spriječili ponovno pojavljivanje:
- Ukoliko ste pod stresom, počnite ga hitno rješavati! Organizirajte se i riješite problem svakodnevnih stresova. Ukoliko je posrijedi emotivni problem, posvetite mu se neko vrijeme, jer paraliza sna je, u kojem god kontekstu, upozorenje da neke stvari morate promijeniti i iskorijeniti. Što je emotivno opterećenje manje, strah od bilo čega (pogotovo paranormalnoga) je manji.
- Ukoliko ste vrlo religiozni, vjerovali ili ne, molitva jest mehanizam koji pomaže uklanjanju straha i stresa. Što se više bojite ponovnog napada, to je on više moguć. Pomolite se prije spavanja i zaspite uvjereni da vas netko štiti.
- Ako ne znate što može biti izvor stresa ili opterećenja, dobro razmislite i potražite stručnu pomoć – posrijedi je možda potisnuto traumatično iskustvo koje vas ne može drugačije upozoriti na svoju prisutnost.
- Pokušajte zaspati na boku ili trbuhu, a ukoliko se napadi događaju u značajno vrijeme (npr. 03:03), pokušajte izbjeći odlazak na spavanje neposredno prije tog vremena. Ovo nije jako stručan savjet, ali ako ništa, biti će vas manje strah mogućnosti paralize, a samim time, manja je vjerojatnost da ju doživite.
- Paraliza sna uspješno pronalazi objašnjenja u psihologiji i često je posljedica kaotičnog psihičkog života. Stoga, ne brinite: niste ludi i strahu mjesta nema.
i. Osjećam da sam budan, ali ne mogu se niti pomjeriti niti otvoriti oči. U početku je bilo malo neugodno, panika i sve to, otvaram oči a one se same zatvaraju, vičem ali ništa se ne čuje … Osjećam da sam izdahnuo budim se srce nenormalno lupa hladan kao led nemam temperature bijel kao zid tresem se nakon 3 sata smorim se ali ima nekoliko dana poslje toga bole mišići srce žiga malo u prsima steže sta moze da bude to
Poštovani,
teško mi je odgovoriti jer imam malo informacija što Vam se točno događa. Ovakve senzacije najčešće su bezopasne i odraz su naše podsvjesti. Kad dugo vremena potiskujemo neke neugodne osjećaje, traume, sadržaje iz prošlosti događa nam se da nam tijelo šalje signale da obratimo pozornost na to i završimo tu otvorenu i bolnu priču. To se događa kroz psihosomatiku pa se razbolimo, senzacije u tijelu poput ovih, kroz napadaje panike i slično. Tako da, sigurna sam da Vam Vaše nesvjesno šalje poruku “da Vam je nečeg dosta u životu” i da Vam je teško nešto nositi u sebi. Možda ćete se prepoznati o ovome. U svakom slučaju, hvala Vam što ste podijelili ovo iskustvo.
Gledam na sat (još budna ) 3:45 odlučim čvrsto zaspati sklapam oči nakon nekog vremena osjetim paralizu tijela …sve je crno ali oči su mi zatvorene znam da spavam ne pokušavam otvorit oči usredotočila sam se i znam da je “nešto ” ili netko u sobi na bračnom krevetu nešto je na lijevoj strani. I probudim se prvi put pogledam na sat 5:15 nastavim opet spavati zatvorim oči i opet al ovaj put jače i znam da je muška osoba ispred mene al ne znam tko i što od stopala osjećam nešto al cijelo vrijeme u želucu mi je teško no nisam mogla micati od stopala do struka i kad je došlo blizu struka pomolila sam se i jako teško otvorila oči i pogledala u sobi i ništa ugledala sam vani kroz grilje da je svanulo ….sve što sam napisala tako je bilo i nije bilo prvi put ima dugo da imam probleme sa snovima još od kako mi je djed umro s kojim sam bila jako povezana imam neki osjećaj da ima veze s tim da mi želi nešto reći….osjećala sam 2016 jaku negativnu energiju i svećenik mi je rekao da ne spominjem nikakve demone (glavnog ) tako da sam ga vidjela u snu i imala sam neugodna iskustva s tim….vukao me za noge pogledala sam crvene oči i nisam 3 noći mogla zaspati Tesla sam se ….išla sam u dvije crkve i pomolila se bilo je hladno kad sam ulazila u jednu i plakala sam pred kraj mise primila hostiju koju je svećenik jedva dao i nije imao vremena me ispovijedit …otišla sam u drugu odmolila 15 zdravomarija slavaocu i anđele čuvaru i poručio mi je fratar da to nije ništa da će bit bolje da Međugorje nije sveto mjesto da ne idem tamo itd….nakon toga mi je bilo lakše ……no ja imam stres u obitelji i bolesnu majku oca koji je bio u ratu sve ja to razumijem …oporavci idu jaku sporo no prošlo je od te paralize 3-4 godine ….sve do danas 4.11 2019 nije strašno ali opet ne znam kakvu vijest mi neko pokušava od gore priopćiti ….. prostudiram sve što sanjam sve čega se sjetim spajam snove al možda imam neki dar odnosno da sam možda odabrana kao neka moć koja se zove “predosjećanje”….ukratko znam 2-3 dana prije sanjatišta se desi jednostavno mi dođe u san ….npr djedov brat je 2014 imao nesreću blizu Dubrovnika slabo srce sletio u brdo a ja sam tu nesreću sanjala i bio je u komi dva tjedna …moji kući nisu mi ništa rekli samo da mamin glas preko telefona sam znala da nešto nije uredu i na njeno *”Suzana stric mi je u bolnic!?..i rekla sam “znam sanjala sam da je imao nesreću da se zabio u brdo i da je komi…..puno sam detalja vam rekla al stric koji je stradao još se oporavlja u međuvremenu je imao i operaciju a i svećenik je pa ne znam pokušavala samoprijegor do njega prije nesreće al očito je da me nesreća spriječila da to napravim ….niko mi nije vjerovao jedino je mama ove godine kako joj je stanje sa zdravljem loše rekla kad sam joj sve ispričala da mi vjeruje ….
Cijelo djetinjstvo, pa i odraslu dob, obilježila mi je “paraliza sna”, ali uz nju ponekad i izlazak iz tijela. Uglavnom bih lebdjela iznad svoga tijela i promatrala svoju sobu. Bio je prisutan i jeziv osjećaj straha i boli u prsima. No, postupno učeći meditaciju, naučila sam i da svjesnom odlukom brojanja do 10, mogu opustiti tijelo i probuditi se. Time bih se “oslobodila”. No, ponekad bi ostao osjećaj jake prisutnosti druge osobe u prostoru.
Vjerujem da postoji znanstveno objašnjenje toga, no napominjem da kroz svoje snove imam susrete sa mrtvim osobama koje me dolaze posjetiti, obraćaju mi se i komuniciraju sa mnom. Vrlo su prisne, ponekad kažu da su došle jer mi treba pomoć…, nikada se ne dodirujemo, samo verbalno komuniciramo.
Neobična iskustva, vjerujem da i tu postoji, ili će jednoga dana postojati, vrlo jasno objašnjenje. Za sad sam sigurna da mi se mrtve duše obraćaju, te da je to u obliku neuništive energije zaista i moguće.