Centar uspjeha

Piše: Franjo Ivanković

Zašto se neki ljudi ne mogu odreći starih lutki, bilježnica, novina i ambalaže pa zavše nagomilavajući ih? Studija pokazuje kako takvi ljudi imaju jedinstven uzorak aktivnosti u mozgu kada se suoče s odlučivanjem o posjedovanju nečega.

Iako se problem s nagomilavanjem tradicionalno pripisivao simptomu ili subtipu opsesivno kompulzivnog poremećaja, aktivnosti u mozgu onih koji ne mogu odoliti nagomilavanju je značajno različita od onih s tipičnim OCD.
Također je predloženo uključivanje odvojene dijagnoze poremećaja nagomilavanja u Dijagnostički i Statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM-5). Predloženo je da se spomenuti poremećaj gleda kao odvojen sindrom koji ne pripada standardnoj definiciji OCD.

Istraživanje…

Tolin i kolege su u kolovozu 2012. godine napravili studiju neuralnih mehanizama o odlučivanju kod poremećaja nagomilavanja. Radilo se o istraživanju provedenom na 107 odraslih ljudi od kojih su 43 imali poremećaj nagomilavanja, 31 opsesivno kompulzivni poremećaj a 33 su bili zdravi kontrolni sudionici. Sudionici su donijeli nepotrebnu poštu ili stare novine uvjereni da ih istraživači neće tražiti da izbace nešto što su oni htjeli zadržati. Potom im je rečeno da će biti skenirani tijekom odlučivanja hoće li prikazane stavke odbaciti ili zadržati. Prikazane stavke su bile označe kao „Tvoje“ ili „Naše“.

Očekivano, osobe koje su patile od poremećaja nagomilavanja su zadržali mnogo više svojh stvari nego oni sa OCD ili oni bez dijagnoze. Prilikom prikazivanja vlastitih stavki, osobe koje su patile od poremećaja nagomilavanja su imale drugačiju aktivnost u mozgu – skeneri su prikazali veliku aktivnost u području tzv. anterior cingulate corex-a corex-a, dio mozga zaduženog za odlučivanje posebno kada se radi o neodlučnosti i konfliktnih informacija. Insula je također bila aktivnija, radi se o regiji koja regulira emocionalno i fizičko stanje.

Osobe koje pate od spomenutog poremećaja daju svojem vlasništvu preveliku vrijednost, čime bacanje ili odricanje istog čine užasno teškim ili nemogućim. Posljedično, studije pokazuju da takvim ljudima treba mnogo više vremena da se odluče o odricanju svog imetka i u vezi istog se osjećaju tužnije i anksioznije, kada su uspoređeni s drugim sudionicima.

Na kraju su stručnjaci došli do zaključka kako takve osobe nisu alkavci niti opsesivni sakupljači. Oni jednostavno imaju problema sa donošenjem odluka o svojim stvarima koje bi drugi smatrali smislenima.
Izvor: Time Healthland