Centar uspjeha

Piše: Matija Rupčić

Neidentificirani leteći objekt  (NLO, eng. UFO) je svaki objekt za kojeg se pretpostavlja da je letio ili lebdio kroz Zemljinu atmosferu, a upitne je i nepoznate prirode i podrijetla. Viđenja NLO-a često ovise o već postojećem znanju promatrača. Tako će za neke NLO biti identificirani leteći objekt (ILO, eng. IFO).

Također, neki će NLO-em jednako smatrati neobična svjetla na nebu, neobične letjelice viđene preko dana i neobične konstrukcije koje su sletile na Zemlju. Ono što povezuje sve vrste viđenja neobičnih objekata jest pretpostavka o posjetu ekstraterestijalnih bića Zemlji, čija se inteligencija krije upravo iza misteriozne svjetlosti.

Američko istraživanje iz 1996. i 2001. godine pokazalo je da između jedne trećine i jedne polovine odraslih Amerikanaca vjeruje u NLO-e i ET-e (extraterrestials, vanzemaljska bića). Astronom J. Allen Hynek spominje „bliske kontakte“ koje dijeli na:

1. bliske kontakte prve vrste; tipično viđenje NLO-a bez fizičkog dokaza (ovdje spada većina svjedočenja)
2. bliske kontakte druge vrste; uključuje neki fizički dokaz ili interakciju s NLO-e
3. bliske kontakte treće vrste; viđenje i interakcija s vlasnicima NLO-a

Planetarno najpopularniji kontakt treće vrste zasigurno je otmica Travisa Waltona, priča koju je sam Walton prodao Hollywoodu kao predložak filma “Fire in the Sky”. Znanstveni argumenti za ovaj fenomen nisu dovoljno jaki; on se u potpunosti kosi sa zakonima fizike – nema dokaza o postojanju bića toliko dalekih, a toliko fizički sličnih čovjeku, kao ni o postojanju letjelica koje mogu postići brzinu približnu brzini svjetlosti.

Uzimajući u obzir socio-psihološki faktor, ljudi utječu jedni drugima na razmišljanje i percepciju – viđenje može biti poticaj ili nagovor nekome da povjeruje u to ili pak percipira to isto. Mediji manipuliraju masom i navode ju na pogrešne zaključke i vjerovanja.

Psihologija je pokušala razlučiti stvarno od nestvarnoga. Roberts i Groom (Parasychology, the science of unusual experience) su psihološki pristupili otmicama vanzemaljaca. Polaze od pitanja „Bivaju li ljudi uistinu oteti od vanzemaljaca?“ iz čega proizlaze razne psihološke teorije.

1. Prva je psihopatološka koja tvrdi da većina ljudi koja tvrdi da su bili oteti od vanzemaljaca ima dugu povijest psihičkih poremećaja i devijantnih ponašanja u obitelji. Nisu sva istraživanja potvrdila teoriju. Zadnje je provedeno 1994. Stone-Carmen je dokazala kako je 57% ljudi koji su navodno oteti suicidalno.

2. Sljedeća teorija opisuje ljude sklone maštanju. Takve ličnosti su sklone maštati veliki dio vremena, a kada nešto zamišljaju to može izgledati potpuno stvarno. Sklonost haluciniranju vodi do nerazlikovanja stvarnosti od mašte. Ovaj profil ljudi spominje razna paranormalna iskustva i često sami sebe smatraju vidovitima.

3. Poremećaj i trauma iz djetinjstva mogu biti važan faktor u sklonosti prema paranormalnim iskustvima. Teško fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje može otvoriti put prema maštanju koje može biti svojevrsni „bijeg od stvarnih problema“. Tako bi u ovome slučaju otmice vanzemaljaca bile svojevrsno rješavanje emocionalnih problema ili znak da se pojavljuje veći psihički problem.

4. Hipnotička regresija je faza hipnoze u kojoj se osoba prisjeća potisnutih događaja. Otmice vanzemaljaca su u ovom kontekstu smatrane lažnim sjećanjima. Naime, osobe koje tvrde da su bile otete, s obzirom na sugestiju hipnotizera, stvaraju sjećanja koja su vjerojatno izmišljena tijekom same hipnoze i ona postaju jaka i značajna.

5. Paraliza usred sna možda je i najzanimljivija teorija. Iako je standardni simptom narkolepsije, pojavljuje se i kod zdrave populacije. Osoba se budi usred noći paralizirana, osjećajući čudnu prisutnost nekoga ili nečega u sobi, koja je nerijetko zloćudna. Mozak je „budan“ ali ne može upravljati tijelom jer je ono u potpunosti paralizirano. Ovo iskustvo uključuje i auditivne i vizualne halucinacije, pritisak na prsima i lebdeći osjećaj.

Sadržaj otmica

Nekoliko se zanimljivih crta provlači kroz gotovo sve otmice: ekstraterestijalna bića su ljudskolikog oblika, uvijek se pojavljuju tri, ako se ne pojavi jedan leteći tanjur, pojave se tri ili devet, komunikacija je telepatska. Bića često govore o promijeni ljudske svijesti i nužnosti da se ona preusmjeri na pozitivnu razinu, kako bi i same promijene na planeti bile pozitivne. Viđenja i otmice nerijetko ostavljaju negativne posljedice i uzrokuju više osjećaj užasa, negoli straha.

Newman i Baumeister povukli su mnogo paralela između vanzemaljskih otmica i sadomazohističkog ponašanja. Tery Matheson veže otmice sa ljudskim strahom od napredovanja i tehnologije. Alvin Lawson je pak pronašao mnogo slučajeva gdje bi posljedica otmice bila sjećanje vlastitog rođenja. Koju god paralelu vukli i kakvu god teoriju postavili, niti jedna neće u potpunosti „držati vodu“. „Sto ljudi, sto ćudi“, pa tako izgleda da je gotovo nemoguće pronaći jedinstveno objašnjenje za viđenja NLO-a i otmice.

Ne preostaje drugo nego promišljati i donositi zaključke, postavljati hipoteze, istraživati i uvjeravati se ili razuvjeravati. Možda jednoga dana netko otkrije i dokaže istinu. Do tada, preostaje nam samo živjeti s njima ili bez njih.