Centar uspjeha

Piše Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

„Srušilo se sve…“

Jinx

Kad spomenemo krizu srednjih godina većina ljudi pomisli na podivljalog muškarca u ranim četrdesetima na Harley Davidsonu ili crvenom Porche-u ili ženu koja panično zateže lice kod plastičnog kirurga ili bjesomučno vježba pokušavajući ostati vitka kao nekad. Koliko god sve ovo može ponekad biti dio fenomena „kriza srednjih godina“ uglavnom se uopće ne radi o tome.

Kriza srednjih godina odnosi se na trenutak u životu kad sve naše dosadašnje kompenzacije padaju u vodu; sve čime smo sebi godinama mazali oči više ne drži vodu. To je trenutak kad nakon duljeg pucanja napokon „puknemo po šavu“ i „padnemo na dno dna“.

Evo neki najčešći okidači koji su vjesnici krize:

• smrt vrlo (negativno) utjecajnog roditelja, čitaj „oslobođenje od terora“
• otkaz
• prevara
• vlastita bolest
• prisilne misli ili napadaji panike „niotkud“
• djeca odlaze od kuće…

Primjer 1.

Žena koja se čitav život ne zauzima za sebe na poslu, s prijateljima, u obitelji i/ili braku svjesno ili nesvjesno izbjegavajući konflikte. Ostaje na poslu dulje od ostalih i ne traži povišicu jer se boji… otkaza, šefičine reakcije, nečega već… Ne usudi se mužu ni djeci postaviti granice; reći „Ne“, a o svekrvi i roditeljima da i ne govorimo. Pa tako šuti „za ljubav mira“.

Njezina kompenzacija je „Šuti i trpi“: guta i guta zamjeranje, potiskuje svoju ljutnju – godinama. Gorčina se u njoj nakuplja i taloži te u nekom trenutku „puca“ u vidu psihosomatske bolesti, npr. nekih dermatitisa, lupanja srca, često i karcinoma ili ako ima više sreće napadaja panike, depresije… – sustigla ju kriza. Možda ste čule neke ljude koji su oboljeli i ozdravili od karcinoma kako kažu:“Danas sam zahvalan za svoj karcinom… da nije bilo toga…”

Primjer 2.

Muškarac koji je godinama u nezadovoljavajućem braku, voli svoju ženu i zapravo želi ostati u braku, ali njihova zasebna te zajednička životna nezadovoljstva, dugogodišnja šutnja o stvarnim problemima u odnosu dovode do emocionalnog udaljavanja te najčešće nestanka seksualnih odnosa. I tako godinama. I onda „slučajno“ u nekom trenutku ovaj muškarac upozna drugu ženu. Kompenzacija „Bacaj pod tepih i nemoj paziti na svoje potrebe“ odjednom mu pada u vodu, jer sada s tom drugom ženom na neki način zadovoljava svoje potrebe; emocionalne, seksualne… Supruga mu to dozna i „srušilo se sve“. Jedan od njih (najčešće ona) završi kod mene na psihoterapijskom kauču. Hvala Bogu, sustigla ih kriza. Odavde može samo na bolje, jer mazanje očiju više ne drži vodu.

Primjer 3.

Bolno suočavanje s neispunjenošću svojim poslom i karijerom: „Di sam ja sve ove godine ostavio/ostavila…?“ Kompenzacija koja zvuči „Pravila života – tako i tako se živi“. To je osoba koja je završila fakultet koji će donijeti najviše uspjeha ili novca, a ne onaj koji joj je po duši, ili fakultet koji podržava obiteljsku sliku (sin liječnika logično upisuje medicinu). To je umjetnička duša koja završava u marketingu, jer „od umjetnosti se ne živi“, To je avanturistički duh koji zapne na 9 – 5 poslu, sjedeći nepokretno osam sati pred kompjuterom.

Primjer 4.

Osoba koja dugo godina skriva (i time podržava) ovisnost svog supruga/supruge: alkoholizam, kockanje, svakodnevno pušenje marihuane, radoholičarstvo… ili dopušta neki oblik emocionalnog, ili fizičkog zlostavljanja. Šuti zbog srama, šuti zbog straha od samoće. Nada se da će se ipak nekad on/ona promijeniti…

Ili su te ovisnosti zapravo kompenzacije za sebe: kao bijeg (defleksija) u alkohol, cigarete, posao bez kraja… kako bi pobjegli od suočavanja s teškim mislima, osjećajima ili neriješenim problemima. Kompenzacija “Pijem da zaboravim” više ne drži vodu.

Dark night of the soul – duhovno buđenje ili kako ja to radije nazivam: dolaženje k sebi

Kriza srednjih godina zapravo je kriza identiteta. Ona je zapravo početak pronalaženja pravog životnog puta, koji je uvijek naš autentični Self i autentični put. To je pronalaženje svrhe vlastitog postojanja i smisla života. Nažalost, neke ljude kriza slomi potpuno, neki drugi pak nikada i ne dođu u intenzivnu krizu pa prožive život u podnošljivoj agoniji zamagljenih zjenica, nemajući jasnu svjesnost o tome da su živi i zbog čega se ujutro ustaju iz kreveta.

Kriza je uvijek početak velike promjene. Ona nam je prilika za povratak na pravi put, a to je uvijek povratak sebi i svojim autentičnim vrijednostima. Ona dolazi polako, tiho, najčešće je osjećamo samo intuitivno, a radi se o dugogodišnjem napuštanju vlastitih potreba i vlastite autentične prirode. Iskustvo u radu s ljudima pokazalo mi je da ovaj krah nastupa najčešće tamo negdje oko trideset i pete pa do četrdeset i pete godine života. Obrazac više ne funkcionira, vrijeme je za drastične pomake. Čovjek je slomljen, intuitivno nazire da tako više ne ide i u smrtnom je strahu od promjene.

To je impass – trenutak u kojem stari načini nošenja s problemima i nezadovoljstvima više ne funkcioniraju, a novi još nisu stvoreni. Gadno mjesto, kao da stojimo na tankom ledu. Na ovom mjestu neugodno je i zastrašujuće stajati sve do trenutka dok ne počnemo istraživati mogućnosti, varijante i vizije neke drugačije budućnosti.

Ovo je trenutak smirenja i utjehe, jer ono što sada vidimo nije zastrašujuća budućnost, već se nazire nešto, novo, zanimljivo, uzbudljivo i ugodno. Ovdje svatko s kim sam do sada radila izgovori (s osmjehom i iznenađenim izrazom lica) ovu istu rečenicu:

„Pa i nije tako loše kako mi se činilo! Mmm… Zapravo mi se sviđa.“

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

• U Splitu na adresi: Omiška 21 
• Putem Online savjetovanja , video poziva.

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.