Centar uspjeha

Piše: Nenad Jakšić, mag.psih.

Iako se depresija često smatra ekstremnim oblikom žalosti, postoji velika razlika između ta dva psihofizička stanja. Žalost je neizostavni dio ljudske prirode – prirodna reakcija na bolne okolnosti i iskustva.

Tuga i obeshrabrenost u pogledu životnih promjena su osjećaji poznati većini ljudi. S druge strane, depresija je bolest koja se sastoji od puno više simptoma pored sniženog raspoloženja…

Žalost je prolazni osjećaj koji završava kada se osoba pomiri ili riješi svoje brige i preokupacije. No, depresija može biti prisutna kroz više tjedana, mjeseci ili čak godina. Emocionalna stanja žalosti su neugodna, ali obično nestaju nakon razdoblja od nekoliko dana ili tjedana, ili pak nakon dosizanja određene razine intenziteta. Žalosna osoba se loše osjeća, ali se može nositi sa svakodnevnim životom; depresivan pojedinac se često osjeća preplavljeno negativnim emocijama, odnosno bespomoćno. Normalna razdoblja tugovanja gotovo su uvijek posljedica neposrednih stresnih, ali uobičajenih  iskustava poput značajnijih osobnih (npr. smrt voljene osobe), interpersonalnih (npr. prekid ozbiljne veze) ili financijskih (npr. dobivanje otkaza) gubitaka.

S druge strane, osoba koja pati od depresije ne mora uvijek naći logičan razlog za svoje negativne emocije i loše raspoloženje. Napori dobronamjernih prijatelja i članova obitelji da se ‘trgne iz toga’ često rezultiraju frustracijom zbog toga što depresivna osoba ne može samo tako promijeniti svoje stanje kao što ni dijabetičar ne može natjerati svoju gušteraču da proizvodi više inzulina.

Klinička depresija nema dugoročno blagonaklone učinke već donosi intenzivnu i produljenu psihičku bol koja se može povećavati kroz vrijeme. Vrlo je važno razlikovati normalne promjene raspoloženja usred sve stresnijeg stila života od ovog psihičkog poremećaja, jer depresivne osobe mogu s vremenom izgubiti volju za sudjelovanjem u jednostavnim svakodnevnim aktivnostima; neki pak mogu izgubiti i volju za životom.

Kako bi se točnije razjasnila razlika između normalne žalosti i depresije, postoje specifično definirani kriteriji za dijagnozu velike depresije: osoba koja pati od velikog depresivnog poremećaja mora doživjeti značajno depresivno raspoloženje ili značajan gubitak interesa u nekoć ugodne aktivnosti gotovo svaki dan u razdoblju od dva tjedna. To mora predstavljati promjenu u odnosu na pojedinčevo uobičajeno raspoloženje i narušiti sposobnost funkcioniranja u svakodnevnom životu.

Konkretnije, za ovaj poremećaj je karakteristična prisutnost 5 ili više simptoma:

• depresivno raspoloženje gotovo svaki dan tijekom većeg dijela dana; osoba može govoriti o osjećajima tuge i praznine, ili drugi to mogu opažati (npr. osoba izgleda kao da je na rubu plača); djeca i adolescenti mogu biti nervozni i iritabilni
• znatno smanjenje interesa ili ugode u sve ili većinu dnevnih aktivnosti gotovo svaki dan tijekom većeg dijela dana
• značajne promjene težine (kada osoba ne pokušava izgubiti ili dobiti na težini); smanjenje ili povećanje apetita gotovo svaki dan
• nesanica ili učestalo spavanje gotovo svaki dan
• nemir i ubrzanost ili pak značajna usporenost u kretnjama gotovo svaki dan
• umor ili gubitak energije gotovo svaki dan
• osjećaj beskorisnosti ili izrazite krivnje gotovo svaki dan
• neodlučnost ili smanjena sposobnost razmišljanja i koncentriranja gotovo svaki dan
• ponavljajuće misli o smrti ili suicidu bez i sa konkretnim planom

Nitko nije imun na depresiju!

Javlja se u djece, adolescenata, odraslih i starijih osoba, s tim da je najveća vjerojatnost razvoja depresije prisutna kod pojedinaca između 40. i 50. godine života.

Svjetska istraživanja ukazuju na kontinuirani porast njezine učestalosti još od 1915. godine u svim industrijaliziranim zemljama svijeta, a 2020. godine će vjerojatno biti drugi najčešći uzrok invaliditeta u svijetu (nakon kardiovaskularnih bolesti). Konkretnije govoreći, zastupljenost bolesti u općoj populaciji SAD-a u razdoblju od 12 mjeseci iznosi 7% dok se na razini čitavog životnog vijeka ta brojka penje sve do alarmantnih 17%. Postoje jasne rodne razlike u razvoju ovog poremećaja pri čemu žene imaju dvostruko veći rizik od razvijanja bolesti u odnosu na muškarce. Kod žena se depresivni poremećaj javlja u nešto ranijoj dobi, imaju češće i dulje epizode sniženog raspoloženja te su otpornije na psihofarmakološki tretman.

Ukoliko sumnjate na prisutnost depresije i njenih simptoma kod sebe ili nekog od svojih bližnjih, nemojte okretati glavu jer zaista možete poduzeti konkretne korake ka sretnijem i zadovoljnijem životu. Kako bi bili sigurni u njeno postojanje i osigurali najbolji mogući tretman, kontaktirajte pojedince ili institucije koje Vam mogu pomoći u tome. Bez obzira jesu li to liječnici primarne zdravstvene skrbi, privatne psihijatrijske ordinacije ili pak psihološka savjetovališta, bitno je znati da postoje stručne osobe koje su educirane i specijalizirane za pomoć ljudima kojima je ona prijeko potrebna. Ako Vi ili netko Vama blizak pati od ovog psihičkog poremećaja, to ne znači da se radi o slaboj ili ‘ludoj’ osobi, već o nekome tko se razbolio, a kao i za većinu bolesti, tako i za ovu postoje brojna rješenja.

Stoga, bez srama i oklijevanja, javite nam se za pomoć! – Individualno savjetovanje

Radionica “Škola samopouzdanja” – Upisi u tijeku…