Centar uspjeha

Piše: Božana Šarić, mag. psih.

Gotovo svim roditeljima ocjene njihove djece su izrazito važne i od njih očekuju puno. Ako ne postignu uspjeh, razočarani su.

A što je s djecom? Dobra ocjena zadovoljava i mnoge djetetove potrebe. Ocjena je djetetu dokaz da je sposobno, da je dobro napravilo to što radi.

Dobri učenici imaju i bolji status u grupi vršnjaka, oni imaju i naklonost učitelja, dobrom ocjenom ugađaju svojim roditeljima čime dobivaju pažnju i naklonost. Ako dijete ne postiže očekivani uspjeh u školi, obično ga ni učitelji ni roditelji ne vrednuju pozitivno. Školski uspjeh ne ovisi samo o sposobnostima djeteta, nego i o njegovom trudu koji će izostati ako dijete misli da ‘to jednostavno nije sposobno naučiti’, ‘da je ‘učitelj prezahtjevan’  ili ako je motivirano isključivo vanjskim nagradama.

Kako motivirati dijete na učenje?

Kod djeteta je bitno razviti unutarnji osjećaj kontrole. Djeca koja imaju unutarnji osjećaj kontrole vjeruju da su samo ona odgovorna za svoje uspjehe i neuspjehe, te je na taj način određena količina truda koji će uložiti da bi postigli neki uspjeh. Roditelji mogu unutarnji lokus kontrole poticati dosljednošću u odgoju, jer ako se roditelji ponašaju nedosljedno (da različito reagiraju na isto ponašanje – nekada pohvale dijete, a nekada kazne) pridonose stvaranju vanjskog osjećaja kontrole kod djeteta.

Nasuprot tome, vanjski osjećaj kontrole znači da dijete ne vjeruje da je ono odgovorno za stvari koje mu se događaju u životu, nego isključivo neki vanjski događaji (sreća, drugi ljudi i sl.). Takvo dijete će vjerovati da je za njegov rezultat u testu ili sportskom natjecanju odgovorna slučajnost, slabi/dobri drugi natjecatelji ili bilo što drugo što nije pod njegovim utjecajem.

Dajte djeci što više pozitivnog potkrepljenja

Kada roditelji rijetko kritiziraju dijete zbog neuspjeha, a često nagrađuju uspjeh tada razvijaju unutarnju motivaciju, znatiželju i interes za učenjem kod djeteta. Ipak, treba biti oprezan s davanjem nagrada za radnje koje dijete samo po sebi preferira, jer mogu smanjiti prirodni unutarnji interes koji dijete ima za određenu aktivnost.

Ipak, intrinzično zanimanje za neku aktivnost (zanimanje koje se javlja zbog same aktivnosti, a ne zbog posljedica/nagrada koje slijede), kao i kreativnost prilikom bavljenja tom aktivnošću, može se održati unatoč nagradama ako se dijete potrudi zanemariti nagrade i podsjetiti se koliko uživa u samom bavljenju zadatkom.

“Moj trud je urodio uspjehom!”

Isto tako, povezivanjem napora koje je dijete uložilo s postignutim uspjehom roditelj pomaže razvoju djetetovog unutarnjeg osjećaja kontrole. Roditelji bi trebali ukazivati djetetu na povezanost između njihovog truda i uspjeha (‘Puno si učio za taj predmet i dobio si 5’, ‘Vježbao si sviranje klavira svaki dan i sada si uspio savladati tu skladbu’ itd.). To može učiniti zadajući mu zadatke za koje treba uložiti napor, ali je moguće riješiti ih (srednje teške zadatke).

Važan je i stav roditelja, jer djeca stavove o kontroli događaja u životu uče i od roditelja. Ako roditelji stalno govore kako se trud ne cijeni i ne isplati i dijete će preuzeti taj stav.

Ako se dijete jako trudi savladati neko gradivo (npr. često i puno vježba i uči matematiku) i postigne uspjeh u tome (dobije željenu ocjenu iz matematike), povećat će se i njegova naklonost prema tom predmetu (matematika neće biti ‘bez veze i beskorisna’ nego ok ili zanimljiva) zbog potrebe za opravdavanjem truda koje je dijete uložilo (pa nije valjda učio toliko da bi dobio dobru ocjenu iz nekog bezveznog predmeta).

Važnost pozitivne slike o sebi

Osim lokusa kontrole, za uspjeh u školi bitna je i slika o sebi. Način na koji dijete rješava neki zadatak i koliko se trudi oko njega ovisi i o tome koliko sebe smatra sposobnim. Učenik koji sebe smatra nesposobnim, na testu će se manje truditi, pokušat će riješiti manji broj zadataka u odnosu na učenika koji sebe smatra sposobnim. Za bolju sliku o sebi važan je rani doživljaj uspjeha u školi. Kada dijete na početku školovanja doživi uspjeh to mu daje osjećaj vlastite vrijednosti i kompetentnosti i svaki uspjeh povećava vjerojatnost novog uspjeha i omogućuje djetetu da lakše podnese neki kasniji neuspjeh.

Dio slike o sebi je i samopoštovanje. Osobe niskog samopoštovanja svoj neuspjeh objašnjavaju nesposobnošću dok uspjehe pripisuju nekom vanjskom uzroku kao što je sreća. Tako će djeca s niskim samopoštovanjem za jedinicu iz testa matematike reći da je rezultat toga što ‘nisu za matematiku’, a peticu iz hrvatskog da je rezultat laganog testa. Samopoštovanje je rezultat odnosa između postignutog uspjeha i očekivanja. Zbog toga je potrebno imati realna očekivanja od djeteta, jer se tada može postići očekivani uspjeh što razvija visoko samopoštovanje.

Imajte realna očekivanja

S djetetovim mišljenjem o vlastitim sposobnostima povezana su očekivanja i sugestije drugih ljudi o njegovim sposobnostima (naročito roditelja!). Zato je bitno naglasiti da se djetetu ne treba govoriti ‘Tebi jezici ne leže’ ili ‘Tvoj brat je imao problema s matematikom pa bi možda i ti mogao’ ili ‘Mami i tati nikad nije išla fizika pa nemaš na koga biti dobra u tome’. Djeca se mogu početi ponašati u skladu s ovim očekivanjima i sugestijama odraslih.

Roditelji trebaju biti svjesni da loša ocjena za dijete predstavlja stres iako svako dijete na taj stres drugačije reagira pa ponekad možemo protumačiti da ih nije briga (pasivnošću, bespomoćnošću…). Zato je bitno kod djece razviti pozitivne oblike reakcije i pogleda na neuspjeh jer ih na taj način učimo i suočavanju s raznim životnim situacijama, a ne samo onim vezanim za školu.

 Individualno savjetovanje i coaching

Radionica “Škola samopouzdanja” – Upisi u tijeku…