Gubitak? NE, hvala! (Trilogija o nošenju s gubicima 1. dio)

04. 06. 2012

Piše Anna Galović

Kad nam netko spomene riječ gubitak prve asocijacije sjete nas na smrtni ishod ili gubitak bliske osobe. Pojam gubitka u životu seže daleko šire i dublje od navedene „vrste“ gubitka.  Gubici su sastavni i nezaobilazni dio života. Za razliku od priprema za posao ili vjenčanje u životu, na njih nas nitko ne „priprema“.

Doživjeti gubitak jedna je od rijetkih životnih stvarnosti koja uključuje sve ljude na svijetu, bez obzira na dob, spol, rasu, vjersku pripadnost ili financijsko stanje. Ono po čemu se razlikujemo jesu količina proživljenih gubitaka i vrijeme koje nam je potrebno za oporavak.

Gubitak može biti bilo koja stvar, predmet ili odnos u koji smo ugradili dio sebe. Ono što smo emotivno privezali uz svoj identitet. Gubitak nije samo smrt, koja doista je nepovratan gubitak, konačan i trajan. Gubitak je kad nas netko ostavi ili mi nekoga ostavimo, kada napuštano stari život radi nekog novog, (preseljenje u drugi grad) ili novo radno mjesto.

 

Ne bježite od teških emocija, kad-tad će vas sustići

Emocije koje doživimo s gubitkom su one koje najmanje želimo osjećati. Izgubljenost, bezvoljnost, osjećaj bespomoćnosti, često uz plač ili pretjeranu šutnju. Svaki gubitak na sebe veže prijašnje gubitke. Emocije koje doživimo tijekom „jednog“ gubitka vrlo često postaju nam signal tijekom slijedećeg. Postoje gubici koje čak podcjenjujemo pa često sami sebi kažemo „što toliko dramatiziramo oko obične stvari“ (npr. gubitak nekog dragog predmeta). Naravno, intenzitet gubitka predmeta ili osobe gledamo s drugačijeg aspekta i zapravo ih ne možemo uspoređivati. To su dvije stvarnosti ne ovisne jedna na drugu, te nikako ne možemo generalno zaključiti da je jedna teža a druga lakša.

 

Što sve možemo izgubiti?

Gubitak kojeg osoba može doživjeti, a vrlo često ga srećemo, i još nam se češće čini strašno banalan, je npr. gubitak mobitela. S racionalne strane uopće ga ne klasificiramo kao „klasični gubitak“, on je poprilično – zanemariv. Možemo se neko vrijeme ljutiti na sebe zbog ne pažnje što smo mobitel izgubili, no zasigurno ćemo za neko vrijeme nabaviti novi uređaj. S emocionalne strane, žao nam je sadržaja; brojeva naših prijatelja, poruka, fotografija jer to su konkretne stvarnosti koje oblikuju našu osobnost. Izgubiti možemo; predmet, kuću, grad, slobodu, domovinu, pa i ideale, one vezane uz ljubav, poštenje i slično. Također, izgubiti možemo vlastita uvjerenja, ona pak mogu biti religiozna ili ona koja se tiču predvidljivosti života kojeg živimo.

 

Gubitke možemo prezentirati u tri skupine:

Socijalne odnose (tj. gubitak ljudi)

–    prijatelj (npr. zbog svađe)
–    intimna veza
–    susjedstvo (selidba)
–    različiti ljudi iz našeg života (npr. rastava braka)
–    kolege s posla/fakulteta (npr. otkaz)

„Apstraktne stvari“ (tzv. simbolični gubici)
–    osjećaj sigurnosti
–    samopouzdanje
–    vjera u budućnost
–    nada, očekivanje
–    ideali
–    gubitak voljene osobe kakva je nekad bila (npr. zbog duševne bolesti)

Materijalne vrijednosti
–    torba
–    novčanik
–    automobil
–    kuća/stan (i sve što je tamo ostalo)

Izgubiti možemo; predmet, kuću, grad, slobodu, domovinu, pa i ideale, one vezane uz ljubav, poštenje i slično. Također, izgubiti možemo vlastita uvjerenja, ona pak mogu biti religiozna ili ona koja se tiču predvidljivosti života kojeg živimo. Isto tako izgubiti možemo i nadu; da će se situacija okrenuti na bolje, ili da će nam određena osoba pokazati ljubav i poštovanje koje zaslužujemo. Važno je naglasiti da potpuno isti gubitak može potpuno različito utjecati na svakog čovjeka. Dvije osobe mogu dobiti otkaz na istom radnom mjestu, no utjecaj  i reakcija na taj gubitak za njih može biti posve drugačiji.

 

Što je važno imati na umu u navedenim slučajevima gubitka?

–    da su oni trenutačni

–    kratkoročni, bez obzira koliko se nama činili drugačiji

–    emocije koje osjećamo s vremenom prođu, ako si to dopustimo

–    ne postoji univerzalan recept koliko nam treba da se oporavimo od nekog gubitka

–    svaka osoba ima pravo na svoje vrijeme proživljavanja emocija i nitko ne može odrediti vrijeme kada bismo „trebali biti dobro“

 

Više informacija o ovoj temi možete pronaći u knjizi Lidije Arambašić “Gubitak, tugovanje, podrška”. Kliknite ovdje ako želite pročitati njezin intervju.

 

 


Comments are closed.