Centar uspjeha

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Nevjerojatno je koliko se jako vezujemo jedni za druge.

Ljudi najčešće kažu: „Ma, zadnje tri, četiri godine smo već u lošim odnosima.“ ili „Bilo je dobro samo u početku…“ Kad se zbližimo, ne puštamo se lako. Ovo je nešto najdivnije u životu čovjeka, ali istovremeno i prokletstvo.

Ono što je najotrovnije kod prekida osjećaj (uvjerenje) je da ćemo se ZAUVIJEK osjećati ovako grozno i NIKAD nećemo biti ponovo „onako sretni kao s njim/njom“. Taj „uvijek“ dolazi iz našeg dječjeg dijela mozga koji pamti kako je to bilo nekad. Djeca imaju osjećaj da će loši događaji trajati zauvijek. Mi odrasli znamo (i imamo iskustvo) da to nije istina, ali kad nas preplavi ogromna količina tuge i užasa, mozak nas odvede ravno u dječje stanje postojanja „Ovo je toliko strašno i nikad neće prestati.“ Hoće. Svi znamo da hoće. Al uf…

Moguće je odljubiti se nakon prekida i taj mučni proces svjesno ubrzati. Kažu da vrijeme liječi sve.

Kad nam se dogodi nešto loše u životu (prekid veze, smrt, katastrofa…) nije VRIJEME to koje liječi. Liječimo sami sebe tako što svoju pažnju sve više i češće usmjeravamo na druge stvari, ljude i nove situacije, a manje na ono što nam se dogodilo.

„Where mind goes, energy flows, and results show.“

Individualno je koliko je nekome potrebno da preboli i otpusti, ali ipak… neki ljudi zapnu i godinama nakon prekida svoj fokus drže u prošlosti. Poznajem mladu ženu koja više od tri godine nakon prekida veze drži sebe u opsesiji oko bivšeg i ne pomiče pažnju na svoju budućnost. Iako joj bivši više ne daje nimalo povoda, ona neprestano pokušava stupiti s njime u kontakt. Svoju dnevnu pažnju drži zavezanu za Njega. Već je tri godine nepotrebno nesretna.

Kako ostajemo zarobljeni u bolnim osjećajima?

Tako što sami sebe svakodnevno hipnotiziramo neistinama poput: „Nikad neću naći ovakvog čovjeka više“, „Tako mi fali, ne mogu živjeti bez nje“ – i time hranimo bolne osjećaje.

Naravno, važno je otplakati gubitak. Ali ako želite izaći iz svog jada nakon prekida ili životne katastrofe počnite vježbati svjesno mijenjanje fokusa na nešto drugo; lijepo i pozitivno u životu. Jer neuroznanost kaže: “Neurons that fire together wire together“.

Da bi se ostavili loših navika, a mantranje o „divnoj neprežaljenoj ljubavi i dobrim starim vremenima“ je jedna od njih, potrebno je svom mozgu ponuditi nešto dovoljno uzbudljivo što će ga „zapaliti“ i čime će se tijekom dana baviti. Pa sad vi vidite što će to za vas biti. Izlasci, novi ljudi, hobiji, sport pa čak i ludost poput nalaženja rebound chick najčešće pomažu. Malo avanture, uzbuđenja, nešto od čega ćete se ponovno osjećati živima.

Oči širom zatvorene

Ono što nas najsnažnije drži u prošlosti je „Pamtim samo dobre dane“. To je idealizacija i laganje samima sebi. Da je to istina prekid se ne bi ni dogodio.

Ovdje pomaže imati što više svjesnosti o onome što i kako stvarno je sada i kako je uistinu bilo:

• Kao prvo, što češće budite svjesni realiteta: Je li vaš bivši/bivša tu? Nije. Da želi bit tu, bio/bila bi.
• A drugo, prisjećajte se stalno ispočetka i svega onoga zbog čega ste prekinuli i što nije valjalo. To će vas držati u stvarnosti.

A ako još želite i dobiti nešto vrijedno iz bolnog prekida, zapisujte na koje ste sve načine VI doprinijeli da se sada nalazite tu gdje se nalazite. Znat ćete kako biti pametniji drugi put.

Nismo baš bespomoćni kako nam se čini. Zapravo nismo uopće bespomoćni.

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

• U Splitu na adresi: Omiška 21 
• Putem online savjetovanja , video poziva.

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.