Centar uspjeha

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

U ovom članku govorim o situacijama u kojima lijepo zamolite nekoga da učini nešto što je vama važno ili da prestane s nekim ponašanjem, a ta osoba vas uopće ne doživljava, ignorira i nastavlja po svom.

Imate dojam kao da „bacate biserje pred svinje“, sto puta lijepo zamolite, a on ili ona opet po starom. Na kraju se osjećate jadno i bespomoćno.

• „Već trideset godina mu govorim jedno te isto, ali on uopće ne sluša…“ (mužu)

• „Pokušala sam mu prvo na lijepo onda na grubo objasniti da mora pospremati sobu, al on i dalje održava svinjac. Jednostavno me ne sluša. Ja nemam autoritet.“ (sinu tinejdžeru)

• „Već sam je toliko puta lijepo zamolila da ne kasni kad se nalazimo, a ona opet… I uopće me ne doživljava.“ (prijateljici)

Ako vas netko poštuje neće vas ignorirati, pogotovo ako ste naglasili da vam je nešto važno.

Ako poštujete sebe nećete dopustiti da ljudi prelaze vaše granice.

 

Kad je strah od napuštanja veći od vlastitog dostojanstva

Najveća zabluda koja se pojavljuje na mom psihoterapijskom kauču je ta da ljudi mogu prisiliti nekoga na određeno ponašanje: „Ako ja… onda će on.“ Istina je da ne možete nikoga natjerati da se ponaša onako kako vi želite. Ali ako osoba nastavi biti ne fer prema vama, uvijek na kraju možete reći „Doviđenja.“

Ili ne možete?

Najčešće je strah gubitka osobe/odnosa taj koji ljude sprječava da uđu u konflikt, da traže za sebe i ostanu dosljedni u svojim zahtjevima. Ako vjerujete da ne možete bez te osobe, da je ni pod koju cijenu ne smijete napustiti ili izgubiti, jer će to za vas biti potpuna katastrofa – u ovisničkoj ste poziciji. A kad o nekom ovisite, niste slobodni i ravnopravni, već inferiorni. Iz takve pozicije lako ćete popustiti i nećete biti u mogućnosti ostati dosljedni svojim zahtjevima i potrebama.

Evo primjer razgovora koji često vodim sa svojim klijentima, a najbolje ilustrira ovu situaciju:

„Toliko puta sam mužu (roditelju, sinu, prijateljici…) rekla da se ne dere na mene kad raspravljamo (popravi luster koji visi mjesecima, digne se s kauča i potraži posao, ne kasni na sastanak, stavi suđe u mašinu, ne flerta s drugim ženama, ne kritizira ono što skuham, pospremi sobu, odvede me na izlet……. bezbroj je primjera ovog fenomena).

„Rekla sam mu da mi je to grozno i da mi smeta. Ma godinama mu govorim jedno te isto, i on svaki put po svom. Kaže da si ne može pomoći, da je on takav.“

„Je li viče i na druge ljude, na primjer na poslu?“

„Ne na svih, na poslu ne smije.“

„Na Vas smije?“

„Pa što da mu radim? Ja tu ne mogu ništa. Toliko puta sam ga molila, al on neće prestati.“

„I što bude nakon što ga zamolite, a on ignorira vaš zahtjev?“

„Pa ja mu prigovaram ili se ljutim neko vrijeme, onda opet sutradan pričamo normalno.“

„Da li njegovo ponašanje ima kakvih ozbiljnijih posljedica?“

„I ne baš. A što da mu radim?“

„Na primjer možete ga ostaviti ga bez skuhanog ručka.“

„A to mi je glupo. Pa kad već kuham za sebe, onda kuham za oboje.“

„Tko pere i pegla u kući?“

„Ja.“

„Nemojte mu oprati i ispeglati odjeću.“

„A tko će onda? Pa ne može jadan na posao zgužvane košulje. Znate, on na poslu mora uredno izgledati.“

„Je li on odrasla osoba?“

„Pa je, ali ne mogu tako…“

„Što bi bilo kad biste inzistirali na svom zahtjevu da se ne dere na vas? Kad mu ne bi skuhali ručak i ispeglali košulje i prestali komunicirati s njim sve dok se ne ispriča i prestane s tim ponašanjem?“

„Vjerojatno bi rekao da to tako ne može, da će me napustiti.“

„I kako ste vi s tim? Jeste li spremni na takvo što?“

„Ajme, ne! Ne mogu zamisliti da me ostavi. To mi je nepodnošljivo, to nikako.“

U ovakvom odnosu emocionalno ste ucijenjeni: „Ako nije po mom, izgubit ćeš me.“ Najčešće se takvo što niti ne izgovara na glas, ali svi znaju da je tako.

Zašto osoba ne mijenja svoje ponašanje?

Zato što zna da ne mora. Zna da se ništa opasno neće dogoditi vašem odnosu ako nastavi po svom. Zna da ćete mu ili joj doći nakon nekog vremena kao da se ništa nije dogodilo. Vaš neuredni sin zna da će ga dočekati topla večera i oprana odjeća – i ako nastavi držati sobu neurednom. Vaš muž zna da ga nećete napustiti ni pod koju cijenu, koliko god bezobrazan bio. Vaša prijateljica zna da ćete na kraju progutati svoju ljutnju zbog njezinog kašnjenja „za ljubav mira“ ili da je ne biste povrijedili.

Kad drugima dopuštate da gaze vaše granice, da ne poštuju vaše odluke i potrebe – zapravo sami gazite vlastito dostojanstvo. Kažemo često kako nam drugi gaze granice. Ali zapravo, svaki put kad vam netko pređe granicu, vi ste je sami zgazili.

Ako vam je važno da druga osoba, na primjer ne viče na vas i vi to ipak dopustite, poništili ste sebe, pogazili ste vlastito dostojanstvo. U psihoterapijskom procesu ponovnog građenja samopoštovanja jedna od prvih i najopsežnijih lekcija je postavljanje granica. Kad pustite preko svoje granice, vi ste zapravo na strani druge osobe, a ne na svojoj. Da biste postavili nekome granicu neophodno je da budete spremni na konflikt koji u konačnici može dovesti i do gubitka te osobe. Ako niste na to spremni, napustili ste sebe.

Duboka, skrivena i otrovna uvjerenja koja čuče u mraku vašeg nesvjesnog

Svako naše ponašanje motivirano je našim svjesnim ili nesvjesnim uvjerenjima. U radu s ljudima, kad istražujem podlogu navedenog ponašanja, najčešće dođem do sljedećeg niza uvjerenja/vjerovanja:

• „Ako ustrajem na nekom svom zahtjevu ili potrebi, ostavit će me ili će misliti da sam loša osoba.“
• Ispod ovog uvjerenja još je skrivenije: „Ako ne napravim kako on hoće ostavit će me, jer mu nisam važna.“
• Još dublje i otrovnije uvjerenje leži ispod ovih, a to je: „Nisam mu važna, jer zapravo ja nisam vrijedna ljubavi.“

Direktor koji je sebe stavio u inferiornu poziciju

Ne možemo nikako pregovarati s nekim ili tražiti od osobe nešto, a da nismo spremni na krajnji rizik gubitka tog odnosa. „Ne mogu bez njega/nje“ pozicija je ovisnosti. A kad smo ovisni o nekome, stavit ćemo se u neravnopravnu i nepovoljnu poziciju, samo da ne izgubimo tu osobu.

Primjer ovoga je sljedeći slučaj. Radila sam s čovjekom koji je generalni direktor manje tvrtke. Prema zaposlenicima imao je fer odnos i popriličan autoritet. No, imao je jednog zaposlenika koji se prema tom direktoru ponašao vrlo bahato i bezobrazno, lupao mu vratima pred nosom i demonstrativno napuštao komunikaciju. Ni samom direktoru nije bilo jasno zašto to dopušta i odakle mu tolika nesigurnost kad je taj zaposlenik u pitanju.

Predložila sam mu da pred sobom zamisli spornu situaciju u kojoj se nalaze on i taj njegov zaposlenik. Potom sam ga pitala tko u toj situaciji ima moć? Odmah je odgovorio da moć drži njegov zaposlenik. To ga je jako začudilo, nije mu bilo jasno kako je to moguće. Na površinu je isplivalo direktorovo uvjerenje kako je taj zaposlenik od ogromne važnosti za njegovu tvrtku i kako se osjeća na neki način ovisan o njemu, tj. ako izgubi tog zaposlenika, dolaze teška vremena za tvrtku. Imao je osjećaj da je na neki način ucijenjen. Direktor je tom čovjeku pridavao preveliku moć, vjerujući kako je nezamjenjiv, a njegov zaposlenik je to uvelike koristio. Strah od gubitka zaposlenika „Ako ode, neću naći drugog dovoljno sposobnog“, sputavao ga je da zahtijeva od njega što je potrebno

U ljutnji je spas

I ako mislite da ste se prestali ljutiti, a niste postigli zadovoljavajući dogovor, gadno se varate. Ta nerazriješena ljutnja ostaje pohranjena u vašem tijelu i pretvara se u pasivnu agresiju koja ide na van ili unutra. Moguće je da ćete je izbaciti na nekog drugog, za vas manje opasnog ili ćete kvocati i po tiho prigovarati bez kraja i konca, glumiti žrtvu i sl. Ili ćete tu ljutnju nesvjesno usmjeriti na unutra pa se razboljeti, pasti u depresiju, imati napade panike, umor, neraspoloženje, neke manje ili veće psihosomatske simptome… – bezbroj je kombinacija koje nam naše tijelo priredi kad ne usmjerimo ljutnju tamo gdje treba.

Strah da će nas netko odbaciti, osjećaj krivnje da nismo dovoljno dobri, ideja da smo sebični ako ne popustimo, uvjerenje da nemamo pravo na ono što želimo, da moramo biti skromni… – bezbroj je uvjerenja koja nas potiho sabotiraju iz pozadine.

Kad dopustite sebi točku „A sad mi je dosta“, nećete morati napraviti ništa posebno, a vidjet ćete strah u očima onoga tko vas je manipulirao ili maltretirao.

Tu točku ste bar jednom svi osjetili – kad vam više ništa nije važnije od pravde, samog sebe, svog dostojanstva i vlastitih osjećaja. Jer ljutnja i strah su polariteti – suprotnosti. Kad se bojite ne možete se naljutiti. Kad se pošteno naljutite, više ne osjećate strah.

Neka važna pitanja za kraj:

• Jeste li zaključali frižider i prestali prati rublje svom davno punoljetnom sinu, koji ne radi nego studira već desetljeće i naziva vas control freakom kad mu to prigovorite?
• Jeste li potpuno i dosljedno prekinuli komunikaciju s mužem koji urla na vas dok raspravljate o nečemu?

• Jeste li bacili skupu i markiranu odjeću kćeri koja je uporno razbacuje sve po kući i dali joj 50 kn da se odjene u second hand-u?

• Jeste li otišli kući prije nego je vaša prijateljica (koja kasni pola sata) došla te joj rekli da je to zadnji put i pritom ostali dosljedni?

• Jeste li uzeli na neodređeno vrijeme mobitel i Internet sinu koji ne obavlja svoj dio kućanskih poslova?

• Jeste li spremni na kraju napustiti osobu koja se uporno loše ponaša prema vama?

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

• U Splitu na adresi: Omiška 21 
• Putem Online savjetovanja , video poziva.

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.