Šefica vam nije mama
Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije
Mojim su klijentima česta životna tema njihovi (grozni) šefovi. Između ostalog tuže se na to da ih nikada ne pohvale za njihov trud ili neki poseban uspjeh, a kad naprave neku grešku na poslu šef/ica se izdere, kritizira, suptilno daje do znanja da postoji otkaz…
Jasno je da svi trebamo potvrdu da smo nešto uspješno obavili i pohvala šefa/šefice je snažan motivator u poslu. Istraživanja pokazuju da je za motivaciju potrebno barem jednom tjedno pohvaliti zaposlenika, i to što očekujemo od naših šefova, vrlo je legitimno.
Međutim, često se dogodi da se ljudi počnu ponašati prema svojim šefovima i raznim drugim „autoritetima“ kao djeca prema roditeljima. Prate i važu svaki njihov komentar, kad je šef loše volje misle da je to zbog njih i da su nešto pogriješili u poslu, kad ih šef pohvali, cijeli dan prožive s osjećajem ponosa i samopouzdanja.
Osjećaj inferiornosti kad se nađemo pored autoriteta
Ljudi koji sebe percipiraju kao „ne dovoljno dobre“, oni koji sebe ne stavljaju na prvo mjesto – zapravo se ne poštuju i ne vole sami sebe. Oni druge ljude vrednuju kao bolje od sebe, važnije, pametnije, ljepše… Ti drugi još više rastu u njihovim očima ako su im autoriteti. Kad se nađu pored nekog takvog autoriteta, nesvjesno ulaze u ulogu djeteta i počinju vapiti za njegovom ili njezinom potvrdom, prihvaćanjem i ljubavi. Na isti način ponašaju se prema svekrvi, dominantnoj prijateljici ili bilo kome tko u njima izaziva osjećaj inferiornosti.
Ako sebe doživljavate kao „ne dovoljno dobre“, manjkave, nedostatne, možda ste imali roditelje koji su bili hladni, nedostupni, kritični, kažnjavajući, problematični i sl. U djetinjstvu vam nisu dali dovoljno ljubavi i pažnje te osjećaj da vrijedite, da ste im važni takvi kakvi jeste – u odrasloj dobi, vapit ćete za ljubavlju, priznanjem i podrškom drugih ljudi, naročito autoriteta. I kad god se nađete pored osobe koja se na neki način ponaša slično kao jedan ili oba vaša roditelja stavit ćete sebe u inferiornu poziciju, kao kad ste bili dijete. Pa tako, ako je vaša šefica hladna osoba, a takva je bila na primjer vaša majka, učinit ćete sve da je „otopite“ i da joj udovoljite. Vapit ćete za njezinom pohvalom i priznanjem, a kad napokon doživite tu pohvalu osjećat ćete se ispunjeno i nakratko blaženo. Njezino priznanje postaje vaš „fiks“ vlastite vrijednosti.
Na ovaj način osjećaj vlastite vrijednosti stavljate tamo gdje mu nije mjesto, izvan sebe. Kad vas autoritet pohvali, osjećate se važno, uspješno, moćno. Ako pohvala izostane, opet ste oni stari „ne dovoljno dobri“. Pratite pogled autoriteta i čekate svoju dozu osjećaja vrijednosti.
Što vam je raditi?
Ako mislite da je u drugima problem, a ne u vama, gadno se varate. Što prije shvatite da sami sebe stavljate u nepovoljnu poziciju naspram drugih, a ne oni vas, to bolje. Isto tako, osjećaj inferiornosti nikada neće nestati sam od sebe niti će ga umanjiti neki vanjski faktor: „Ako smršavim imat ću više samopouzdanja, ako nađem partnera koji me podržava bit ću snažnija, kad budem više zarađivao osjećat ću se moćnije…“ To su sve vanjske manifestacije zavaravanja samog sebe. Vaš cilj mora biti naučiti voljeti i poštivati sebe, zacijeliti nedostatak ljubavi i priznanja koji nosite kroz život kao svojevrstan deficit.
Kako to postići?
Budite svjesni da ste vi jedina osoba koja sebi može dati osjećaj vrijednosti, ne trebate to tražiti od svog nadređenog. Vi znate koliko radite, i koje su vaše kompetencije. Ako ne znate zapisujte sve svoje pozitivne karakteristike, i to radite stalno.
Potom razmišljajte kao da ste sami sebi dobar roditelj: za svaki uspjeh se nagradite. Kad nešto dobro napravite, postanite toga svjesni na način koji ste svjesni svake svoje pogreške, i onda se potapšajte po ramenu i sebi recite „Bravo!“ Stvarno vam ne treba šefica/svekrva reći da ste nešto dobro napravili, znate to i sami.
Svojim klijentima nakon razgovora na ovu temu zadam domaću zadaću, a to je da moraju osmisliti sustav nagrađivanja i pažnje za same sebe. A to znači naučiti sebe pohvaliti, ugađati sam sebi, pokloniti sebi nešto „za dušu“ tek tako… iz ljubavi prema sebi.
Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…
Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević
Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:
- U Splitu na adresi: Omiška 21
- Putem Online savjetovanja , video poziva.
Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com
Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683
Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.
Hvala, lepo je imati podrsku, bar i ovako.