Centar uspjeha

Piše: Tajana Kožulj, mag.oec.

Već je u prijašnjim člancima bilo riječi o ovom poremećaju.

U ovom članku saznajte na konkretnom primjeru kako se osjeća dijete koje ima disleksiju.

Razvoj disleksije

Ukoliko dijete ne razvije disleksiju u vrtićkoj dobi, zasigurno će je razviti kada krene u školu. Uzmimo za primjer jednu djevojčicu. Nazvat ćemo je Mija. Disleksično dijete kao što je Mija svoj prvi dan u školi doživljavat će jako čudno i neugodno. Kada odrasla nepoznata gospođa (učiteljica) napiše riječ „dog“ (eng. pas) na ploču, Mija postaje zbunjena. Disleksičari su u stanju napisati četrdeset različitih kombinacija riječi „dog“.

Učiteljica dolazi do male Mije i govori joj kako ne treba nagađati. Primjedba koju je dala učiteljica je esencijalna za stvaranje disleksije. Sve dok maloj Miji netko ne kaže da je njezin način nošenja s problemom netočan tj. pogrešan, ona neće pokazati emocionalne reakcije povezane s disleksijom. Kako nitko ne voli griješiti, a tako ni Mija, odmah nakon objašnjenja ona se uznemiri.

Nakon toga slijedi čitav niz lančanih reakcija. Uznemiri se učiteljica, školska uprava, a zatim i Mijini roditelji. Mija osjeća emocionalnu bol koja je potrebna da postane potpuno disleksična jer je jako frustrirana učenjem nove riječi. Granicu svoje frustracije najčešće doseže u trećem razredu. Ako Mija ne pronađe način kako savladati probleme s riječima, postoji mogućnost da „ostane“ u trećem razredu do kraja života. No, ako Mija riješi svoj problem s riječima, i to koristeći mentalne trikove i varke kao što je štrebanje napamet i asocijacija zvukova, pjesama i stihova te koncentracije—doći će do još većeg problema.

Dobit će etiketu „spora učenica“ koja se „jako trudi“. Kad Mija završi u razredu s posebnim potrebama, ona će smisliti još više načina kako da prođe razred. To je najčešće zato što ovakvi profesori rade po određenoj „šabloni“ koju ovakva djeca shvaćaju. Smjestivši Miju u razred s posebnim potrebama, uništava se njezino samopoštovanje. To je zato što ona sada sebe smatra „glupom“ osobom. Ukoliko iz samoobrane odluči biti „zločesta klinka“, postoji mogućnost da otkrije kako ima pravi talent za delinkvenciju.

Bilo bi bolje da je nastavila školovanje u normalnom razredu u kojem bi najvjerojatnije pala jedan ili dva razreda u osnovnoj školi. Na taj način mogla bi napredovati u neakademskom području i steći prednosti u tjelesnom odgoju, glazbi, likovnoj umjetnosti…

Često talent koji ima disleksično dijete ne razvije u potpunosti sve dok ne završi školu. Krajnji dar disleksije je ovladavanje mnogim vještinama brže nego što ih obični ljudi mogu shvatiti. To je zato što ovladavanje nečim znači uistinu to naučiti.

Kako prepoznati je li Vaše dijete disleksično?

Ako mislite da postoji test kojim bi se mogla utvrditi ova bolest, grdno se varate. To je zato što svaki disleksičar pokazuje različite simptome. Možemo reći da ne postoje dvije osobe s disleksijom koje pokazuju iste simptome.

Znamo da su svi simptomi disleksije—simptomi dezorijentacije. Upravo na taj način možemo prepoznati disleksiju kod neke osobe. Zajednički primjer dezorijentacije uključuje mučninu od kretanja, osjećaj padanja na pomičnim stubama… Dok je osoba dezorijentirana, ne percipira „istu stvarnost“ kao ostali, a toga nije ni svjesna.

Najčešći simptomi dezorijentacije

VID:
– Oblici i slijed slova ili brojeva izgledaju promijenjeni ili obrnuti
– Pisanje je nepravilno ili nedosljedno
– Slova i brojke izgledaju kao da se kreću
– Pri čitanju ili pisanju riječi i slova se izostavljaju, preinačuju ili zamjenjuju

SLUH:
– Teško se čuju neki govorni zvukovi
– Pogrešno se izgovaraju č, ž, š, lj, nj, dž
– Zvukovi su percipirani kao tiši, glasniji…

RAVNOTEŽA:
– Vrtoglavica ili mučnina za vrijeme čitanja
– Slab osjećaj za smjer
– Problem s rukopisom
– Problem s ravnotežom i koordinacijom

VRIJEME:
– Hiperaktivnost
– Hipoaktivnost
– Teškoće učenja matematičkih pojmova
– Pretjerano sanjarenje
– Lako gubljenje tijeka misli

PRISILNA RJEŠENJA:
– Učenje napamet
– Ekstremna koncentracija pri učenju
– Ovisnost o drugima
– Izgovaranje svakog slova svake riječi

Prepoznate li neke ili sve navedene simptome kod neke osobe, vjerojatno je riječ o disleksiji. Ukoliko želite pomoći toj osobi, u stručnoj literaturi pobliže proučite sve o ovom poremećaju. Takva vam literatura može pomoći da bolje razumijete poremećaj i pretvorite ga u dar.

Važno je napomenuti da ovakve osobe ne nazivate „retardiranima“ već „posebno nadarenima“ jer to one upravo i jesu.

Više o disleksiji:

Znate li kako čitaju disleksične osobe?

Problemi s kojima se disleksičari susreću i kako ih riješiti

Savjetovanje/coaching u Centru uspjeha

Radionice