Centar uspjeha

Piše: Irena Dajčar

Fokus vs. koncentracija?

Svaka prosječna osoba tijekom dana doživi situaciju kada više nije fokusirana na poneki razgovor, osobu ili pak ne uspijeva budnim okom pratiti sadržaje i bitne aktivnosti npr. na poslu, školi ili nekom drugom važnom mjestu…

Tada počinju nikotinsko – kofeinske seanse, vitamini, aditivi, sedativi i druge stimulativne akcije, a radi se tek o konstantnoj funkciji našeg mozga – usredotočenost i premještanje naše pažnje.

Pažnja je psihička funkcija koja ima dvije osnovne komponente kojima se može opisivati i procjenjivati:

• prva komponenta se odnosi na usmjeravanje i usredotočivanje psihičke energije na određeni objekt (osobu, pojavu i sl.) – ta se komponenta pažnje naziva tenacitet,
• druga se važna funkcija pažnje odnosi na sposobnost premještanja naše pažnje s jednog objekta na drugi objekt- to se naziva vigilitet ili budnost pažnje.

Pažnja i koncentracija u velikoj mjeri ovise i o nekim biološko-fiziološkim karakteristikama organizma (osim  o funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, poglavito mozga) ovise i o temperamentu osobe. Kod odraslih i kod djece, pažnja, budnost i koncentracija utječu na percepciju svijeta, te predstavljaju središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti. Svjesni smo da nam pažnju privlači ono što nas obično interesira, no isto tako naš mozak reagira te apsorbira informacije podsvjesno i nesvjesno.

No što se događa kada ta pažnja postane pretjerana ili je uopće nema?

Kada dolazi do ADHD poremećaja pažnje?

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD) je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to zapravo nije. Najčešće se pojavljuje već u najranijoj dobi, uglavnom predškolske i školske tzv. “zločeste” djece, kada se obično i dijagnosticira.

Ljudi s ADHD-om najčešće su vrlo inteligentni i izrazito maštoviti, obično su impulzivnije prirode, naglašenijih karakternih osobina zbog čega imaju često problema s okolinom, izraženo su emotivni te impulzivni sanjari pod “maskom”, pretvarajući istodobno svoje mane u inovativna i kreativna rješenja.

Osobe sa ADHD-om osim manjka pažnje također imaju i tzv. hiperfokus. Npr. većina ‘normalnih’ osoba 5 različitih tema može slušati sa podjednakom dozom koncentracije i pokazivati podjednaku (ne)zainteresiranost za njih. Osoba sa ADHD-om pak 3/5 tema jedva može pratiti i pokazuju nezainteresiranost za njih, dok su im one druge dvije izrazito zanimljive i mogu o njima dugo raspravljati i ostati koncentrirane čak i nakon što ‘normalnoj’ grupi već odavno dosade. Drugim riječima osobe sa ADHD-om istovremeno funkcioniraju ispod i iznad prosječno ovisno o tome da li im je tema interesantna.

ADHD najčešće nestaje poslije puberteta, no kod nekih ljudi ostaje trajno. Za njih se može reći da su “pravi hiperaktivci”. Veliki broj poznatih znanstvenika, umjetnika i glumaca imao je ADHD kao npr. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carry, Henry Rollins te mnogi drugi koji su upravo svojom “hiperaktivnošću” učinili svijet zanimljivijim mjestom.