Centar uspjeha

Suradnja s portalom “24 sata”: odgovara Irena Jurjević

Draga Irena,

Šesnaest godina smo u braku….imamo troje djece od 16,12 i 7 godina. Naš brak je ono što bi svatko poželio. Nikada ni u jednom trenu nismo bili ni u kakvom sukobu. Živimo dobro za naše uvjete sto znači da nemamo nikakvih problema. Ima oko godinu dana da sam se jednostavno ohladio od supruge…Ne postoji nikakva druga jer za mene brak svetinja. Ona zna da sam ja spreman za razlaz, jer sam joj to kroz priču nekoliko puta rekao.Ona jednostavno ne želi čuti za to i traži razlog tome. Jednostavno ne postoji razlog jer je ona iznimna osoba sa svim pozitivnim stranama. U meni se nešto prelomilo kad sam dao neki prijedlog a ona ne želi čuti za to i to me toliko udaljilo od nje da mi ne predstavlja nikakvu više bit. U ovom sam braku jedino još zbog našeg mlađeg sina jer je previše malen i osjetljiv. Ona je previše zaljubljena i kod svake riječi o braku počne plakati. Ja joj dajem potpunu slobodu. Može biti neovisna jer imamo kuću i stan, a i ima mogućnost izbora življenja.

S.

Odgovor: Razmislite o svim opcijama

Na žalost ne mogu vam reći što da radite, ali vam mogu postaviti neka pitanja koja će vam zasigurno bolje rasvijetliti odnos u kojem se nalazite i na temelju kojih ćete možda lakše donijeti odluku. Način na koji ste svojoj supruzi saopćili da želite razvod “…kroz priču nekoliko puta”, zvuči mi kao da još uvijek kolebate u odluci. Ako ste sto posto sigurni da želite razvod, možda biste joj trebali reći otvoreno i jasno, tako da zna da je vaša odluka konačna. Ako još uvijek dvojite oko odluke o razvodu odluke, nije ni čudo da vas pokušava zadržati i spasiti što se spasiti da.

Kažete da ste se prije godinu dana ohladili od supruge i da nema razloga zašto više želite biti s njom. Mora da se dogodilo nešto ili je postojalo više elemenata koji su vas ohladili od supruge. Možda ih niste ni svjesni, možda u vama postoji samo nejasan osjećaj, pa u ovom trenutku ne možete definirati što se dogodilo ili što je drugačije nego prije. Iako često nismo svjesni što nas je dovelo do nekog osjećaja ili nam se čini da nas je nešto izvana “obuzelo” (depresija, neraspoloženje, tjeskoba, panika), uvijek postoji put kojim nas je život ili smo sami sebe do te točke doveli. Važno je biti svjestan kako smo došli u stanje u kojem se nalazimo, kako bismo bolje razumjeli svoje osjećaje, postupke i vidjeli što smo eventualno pogrešno učinili.

Zato vam predlažem da razmislite o svemu onome što vas je dovelo u sadašnju situaciju. Pokušajte razmisliti o ovim pitanjima:

• Sjećate li se zašto ste stupili u vezu i brak? Što je to zbog čega više ne želite ostati u tom braku?
• Jeste li predugo šutjeli o svim sitnim (ili manje sitnim) problemima koji su se tijekom vremena gomilali?
• Što ste sve radili ili niste radili (a možda je trebalo) što je pridonijelo raspadu sretne veze?
• Za što je sve odgovorna vaša supruga, a za što ste odgovorni vi?

Ako, osim djece, postoji još razloga zbog kojih biste ipak htjeli ostati u braku, evo ponešto o „hlađenju“ u vezama.

Rutina ubija strast

Ohladiti se je lako. Prva, romantična faza veze (kad smo snažno zaljubljeni i jako strastveni) traje najviše dvije godine. Ne kaže se uzalud “ljubav je droga” jer hormoni u našem tijelu stvaraju osjećaj sreće. Nisu nam potrebni nikakvi posebni poticaji, naš partner ili partnerica je najdivnija na svijetu, jedva čekamo biti s njim/njom i to nam je dovoljno. Nakon ove prvotne faze ljubavi, nastupa razdoblje sve veće bliskosti, duboke ljubavi i privrženosti. U ovoj fazi smanjuje se utjecaj hormona i može nam se činiti da manje volimo svog partnera/partnericu.

Dosadu i rutinu u vezi i životu općenito stvaramo sami, svaki dan po malo. Svi znamo da ljubav treba njegovati. Ako se nakon prve faze ljubavi prepustimo dosadi koju svakodnevica može donijeti, idemo ravno prema kraju sretne veze. Za njegovanje veze (ili bilo čega u životu), treba uložiti svjesni napor. No, ako radimo ono što volimo ili za onoga koga volimo, napor bismo trebali doživjeti kao uživanje. Ako na primjer, ležanje na kauču koje nazivamo odmorom, zamijenimo sa šetnjom, rolanjem, odlaskom u kino, zajedničkim kuhanjem, maženjem ili bilo kojom aktivnošću koju volimo raditi zajedno s partnerom ili djecom – povećavamo bliskost i unosimo veselje u našu vezu i život uopće.

Razmišljajući o tome što je u vašem braku pošlo krivo, a kažete da je vaš brak ono što bi svatko poželio, nameću mi se sljedeća pitanja:

• Kad pogledate unazad, koji su sretni trenutci u vašem braku? Koji su i dalje ugodni trenutci vas kao para? Da li se to promijenilo tijekom godina?
• Što je sve sada različito od početka vaše veze? Imate li još uvijek osjećaj bliskosti sa svojom suprugom?
• Radite li i dalje stvari koje su vas u početku veze ili braka veselile? Ako ne, zašto?
• Izostanak svađe ne znači nužno da je u vezi sve u redu

Sve neizgovorene riječi i “mali” problemi

Čini mi se da u vašem braku ima puno toga neizgovorenog, jer je teško povjerovati da ste se punih šesnaest godina toliko savršeno slagali, svakodnevno i u svemu i da se nikada niste sukobili oko nečega. Postoje brojne predrasude i zablude oko šutnje i svađe u vezama. Ljudi često misle da su “loši ili zli” ako se svađaju, postoji uvriježeno uvjerenje da je ljutnja nešto negativno i svakako je treba izbjegavati (ovo pogotovo vrijedi za žene). Istina je da svi u sebi imamo urođenu agresiju jer da je nemamo ne bismo opstali kao vrsta. Pitanje je kako se nosimo s vlastitom ljutnjom i znamo li upravljati njome na konstruktivne načine.

To što neki partneri ne razgovaraju o problemima ili konfliktima, ne znači da neslaganja nema. 

Pitanje je što “rade s nesavršenostima” u vezi? Neki ljudi žustro se svađaju, vrište jedan na drugoga, pritom uopće ne čuju poruke koje si upućuju. Drugi pak, šute o svemu pa se na površini čini da je odnos savršen, a ispod površine hrpa zamjeranja, neslaganja, konflikata… Neki ljudi se naljute pa održavaju “tihu misu” danima, tjednima, čak mjesecima i na taj način njeguju mržnju jedan prema drugome. Pasivno-agresivni ljudi prave se da je sve u redu, šute o onome što ih muči, ali zato ne propuštaju priliku da svakodnevno i neprestano “kvocaju” i predbacuju partneru za svaku sitnicu. Neki se svađaju i kad se umore od toga, sjednu i zajednički traže kompromisna rješenja. Različiti su načini komuniciranja, nošeni ljutnjom i zamjeranjem u partnerskim odnosima.

Koliko god je nekima od nas ulaženje u konflikte teško i najradije ih izbjegavamo, ponekad je i to potrebno. Moj savjet je, ne čekati da se ljutnja, zamjeranje i tjeskoba nakupe, već na prvi osjećaj da nešto nije u redu reagirati i reći što nas muči. Probleme i konflikte dobro je rješavati kako dolaze, dok su izolirani, i dok ne eskaliraju u gomilu nejasnih i snažnih osjećaja koji nas obuzimaju.

Ostati u lošem braku samo radi djece ili ne?

Svi znamo da djeci ne možemo lagati. Možemo se pretvarati da je sve u redu, glumiti veselje, no djeca svoje roditelje osjećaju snažno i intuitivno. Obiteljska atmosfera je ono što najsnažnije utječe na njihovo stanje, raspoloženje i razvoj, puno više od samih riječi i odgojnih uputa o životu koje im dajemo. Djeca manje direktno slušaju što im govorimo, ona uče po modelu svojih roditelja, gledajući kako žive svakodnevne situacije i kako rješavaju životne probleme.

Želimo li svoju djecu naučiti da je partnerski odnos mjesto ispunjeno ljubavlju i veseljem, moramo im to svojim primjerom pokazati.

Ako pod svaku cijenu ostajemo u lošem braku, koliko smo iskreni prema svojoj djeci? Možete li s veseljem i srcem punim ljubavi zagrliti svoju suprugu, a duboko u sebi znati da tu ljubavi i budućnosti više nema? Dolazite li kući s posla s osmjehom na licu ili mukom, znajući da ste osuđeni biti uz ženu koju ne želite pored sebe? Kakva je atmosfera na obiteljskom ručku? Mora da je težak osjećaj biti prisutan u svojoj obitelji i maštati o nekom sretnijem i ispunjenijem životu negdje izvan kuće u kojoj ste sada.

Baš tu neizgovorenu težinu djeca osjećaju, ne znajući o čemu se zapravo radi i jako se zavaravamo ako mislimo da im sreću možemo odglumiti. Nesklad između suprotstavljenih (unutarnjih ili vanjskih) potreba i želja naziva se konflikt. Biti dugo u konfliktu sam sa sobom donosi psihosomatske probleme, bolesti, dublje nezadovoljstvo, eskalaciju bijesa i različite fenomene koje nitko ne želi za sebe niti svoje bližnje. Loš brak roditelja, ostali oni u zajednici ili ne, nesreća je za dijete u svakom slučaju. Pitanje je što je manja nesreća za vas i vašu obitelj: da li će vašoj djeci biti bolje doživjeti razvod roditelja ili živjeti u obitelji gdje nema ljubavi između oca i majke?

I zato, ako između vas i supruge još uvijek ima ljubavi i bliskosti koje su dugogodišnji problemi i “tiha” zamjeranja zagušili, ima smisla poraditi na vašem braku. Otvoreno i iskreno razgovarajte o vašem odnosu i svemu što vas je dovelo u ovu situaciju. S punom sviješću o osjećajima koji vam se javljaju, sada možete graditi zdrav odnos i ispunjen život.

Ako ste definitivno odlučili otići od supruge, to ne znači da ste napustili djecu i prestali im biti otac. Još uvijek imate sve šanse i dalje graditi kvalitetne odnose s djecom. Možda ne pod istim krovom, i možda uz dodatne napore, drugačije probleme koje će promjena donijeti, no imate mogućnost i dalje biti brižan otac i osoba koja poštuje svoju bivšu suprugu.

Sretno!