Centar uspjeha

Suradnja s portalom “24 sata”: odgovara Irena Jurjević

Draga Irena,

Nakon rođenja drugog djeteta postala sam jako osjetljiva. Doktori su mi dijagnosticirali anksioznost, a počelo je tako da sam osjećala razne fizičke simptome od kojih me je hvatala panika i straha da imam neku tešku bolest…

Nakon toga su uslijedili mnogi drugi psihički simptomi kao npr. osjećaj nerealnosti, problemi s koncentracijom, loš san, strah od gubitka kontrole itd…. Na terapiji sam i radim na sebi. Trudim se koliko mogu i osjećam se bolje što se tiče psihičkih simptoma, ali najgori problem su tjelesni simptomi. Na primjer, čim me nešto probode u prsima ili negdje bocka ili trne, odmah me hvata panika i strah da nije neka teška bolest. 

Kako da se oslobodim tog straha? Napravila sam neke pretrage i sve je bilo u redu, ali ja opet nerado idem doktoru baš radi straha od bolesti. 

Hvala vam unaprijed na odgovoru!
Snježana

Odgovor: Treba pronaći izvor anksioznosti i riješiti se stresa

Ako je kod vas otklonjena sumnja na fizičku bolest, ovi tjelesni simptomi najvjerojatnije su posljedica psihičkog stanja. Strah je vezan uz određenu situaciju, pojedinca ili objekt, dok je anksioznost neodređeni emocionalni doživljaj. Anksioznost (tjeskoba) je neugodno stanje stalne strepnje, pretjerane zabrinutosti i straha. Neki od najčešćih simptoma su napetost i nemir, nejasna slika problema, razdražljivost, nesanica, smanjena koncentracija, napetost u mišićima, znojenje, drhtanje ruku, umor, osjećaj “stezanja” u prsima, lupanje srca, ruke koje trne, glavobolja, mučnina.

Izvor anksioznosti može biti unutarnji nesvjesni konflikt ili situacijski faktor poput traumatskog iskustva, stresa ili gubitka. Budući su se vaši simptomi javili nakon poroda, koji je sam po sebi izuzetno stresna situacija (bez obzira što rođenje djeteta donosi veselje), čini se da je to bio okidač vaše anksioznosti. Iako vam je u ovom stanju teško i možda vam se čini da vas je tjeskoba potpuno obuzela i vlada vašim mislima i osjećajima, zapravo niste bespomoćni. Svjesnim djelovanjem možete umanjiti ili otkloniti simptome i ponovo uspostaviti psihičku i fizičku ravnotežu.

Što bih vam preporučila?

Uz uobičajeno liječenje koje spominjete, svakako bih vam preporučila individualni savjetodavni ili psihoterapijski rad, gdje ćete naučiti bolje razumjeti svoje osjećaje i psihičke mehanizme koji vas vode u anksioznost. Možete vježbati tehnike kojima ćete preuzeti kontrolu nad svojim stanjem panike i straha te uz podršku savjetnika ili psihoterapeuta istražiti mogućnosti rješavanja životnih problema koji su vas doveli do ovog stanja.

Tehnike za “prvu pomoć” kod napadaja panike

1. U trenutku kad osjetite da vam nadolazi osjećaj panike, najbrže ćete se umiriti koristeći tehniku “abdominalnog disanja”. U stanju straha dišemo plitko i iz gornjeg dijela pluća. Vježba je vrlo jednostavna i učinkovita u svim situacijama kad osjećamo strah ili tremu: dišete malo dublje nego inače, tako da podižete donji dio rebara i dijafragmu.

2. Važno je uspostaviti ravnotežu i osjećaj sigurnosti u tijelu, a to će vam umanjiti osjećaj panike i donijeti više smirenosti. Naučite mijenjati fokus iz glave i misli koje vas opterećuju na tijelo. Vježbajte se “uzemljiti”: bilo da sjedite ili stojite, pažnju usmjerite na stopala koja vas drže čvrsto na tlu ili stolac koji vas pridržava dok sjedite.

3. Kad povratite osjećaj stabilnosti u tijelu možete vježbati tehnike vizualizacije: zamislite neko mjesto ma kojem se osjećate sigurno i ugodno. To može biti neko poznato mjesto iz vašeg sadašnjeg života ili prošlosti, ili neko izmišljeno mjesto. U svojim mislima neko vrijeme budite tamo i uživajte u svemu što vam ono pruža.

Naučite upravljati “crnim mislima”

Stvari su onakve kakvo im značenje pridajemo, pa je tako anksioznost odgovor vašeg tijela na vaše razmišljanje, “crne misli” i katastrofična predviđanja. Na primjer: ako u nekoj situaciji osjetite lagano probadanje javlja se misao “Nešto me probada, vjerojatno sam teško bolesna” -> zabrinutost raste u osjećaj panike, a panika pojačava simptom probadanja -> kao reakcija na pojačano probadanje javlja se misao “Sigurno je nešto opasno, jer me sve jače probada” -> i tako u krug…

Dobra vijest je da se taj krug može prekinuti! Iracionalne misli i strepnja da će nam se nešto loše dogoditi pojačavaju anksioznost. Zato vam predlažem da preispitate strahove i uvjerenja koja leže u podlozi vaših osjećaja i raspoloženja. Evo neka pitanja na koja možete odgovoriti ako vas obuzmu “crne misli” vezane uz bolest ili bilo što drugo:

• Što je dokaz koji podržava moje predviđanje ili strah?
• Koji su dokazi protiv te ideje?
• Što je najgore što se može dogoditi u situaciji koje se bojim? Mogu li to preživjeti?
• Što je najbolje što se može dogoditi u toj situaciji?
• Koji je najrealističniji ishod mojih predviđanja?
• Što bih ja rekao/rekla (prijatelju/prijateljici) kada bi bio/bila u istoj situaciji?

Utješno je da se većina naših strahova zapravo nikad ne ostvari. Ova vježba pomoći će vam pojasniti vlastite strahove i unijeti više objektivnosti u vaša razmišljanja i osjećaj nerealnosti koji spominjete. Normalno je da se bojimo onoga što nam je nepoznato i nejasno. Osvještavanjem životne situacije u kojoj se nalazite, vlastitih osjećaja i tijeka svojih misli, povećat ćete razumijevanje o svom stanju, bolje upoznati samu sebe i time povratiti osjećaj realnosti.

Kretanje smanjuje tjeskobu

Tjeskobu pojačava stanje u kojem stojimo na mjestu i sa zebnjom očekujemo katastrofične ishode. Budući je anksioznost je “strah od očekivanja” – čim se pokrenemo u neku akciju, ona se smanjuje. Zato bi bilo dobro da unesete više fizičke aktivnosti u vaš život.

Povećano kretanje može popraviti poremećene kemijske procese u mozgu i tijelu, one iste procese koji uzrokuju osjećaj tjeskobe. Žustro hodanje po svježem zraku zasigurno će vam donijeti bolji osjećaj i vedrije raspoloženje. Možete početi vježbati neku od tehnika disanja, opuštanja i ovladavanje tijelom: yogu, autogeni trening, meditaciju, tai chi, neke borilačke vještine.

Rješavanje problema koji su doveli do anksioznosti

Ljudi su cjelovita bića, naše misli, psihičko stanje i emocije utječu na tjelesno stanje i obrnuto. Različiti fizički simptomi (pa čak i teške bolesti koje nas zadese) često su alarm da nešto ne radimo kako treba, točnije da nismo u skladu s našim potrebama. Anksioznost, kao ni bilo koja stanja i raspoloženja, ne dolaze odnekuda izvana kao što nam se ponekad čini. Ona je odgovor na vaše opće stanje, emocije koje nosite u sebi, vašu prošlost i sadašnju situaciju u kojoj živite.

Zato je važno je razumjeti kakva je pozadina problema (što nažalost iz vašeg pisma ne mogu pročitati). Bilo bi dobro da sebi pojasnite okolnosti u kojima živite, načinite popis svega čime niste zadovoljni u životu i što možete poboljšati te započnete rješavati probleme malim koracima, sa puno strpljenja prema samoj sebi i procesu mijenjanja.

Moj prijedlog je da započnete ulaziti u eksperimente sa životom, isprobavati drugačija i možda učinkovitija ponašanja. Na primjer, ako uvijek kad osjetite tjeskobu, legnete u krevet i mislite na tjelesne simptome koji vas plaše, ovaj put napravite nešto drugačije: otiđite u kratku šetnju, nazovite osobu koja vas veseli i pričajte o ugodnim stvarima i pritom duboko dišite. Kad napravite nešto pozitivno za sebe, riješite neki problem, automatski ćete imati više samopouzdanja, misliti optimističnije, što će vas dovesti do boljeg raspoloženja. U takvom raspoloženju imat ćete više elana za daljnje djelovanje i rješavanje problema.

Sretno!