Centar uspjeha

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Budući su žene koje previše vole (ovisnice o ljubavi) potrebite i imaju strahove iz djetinjstva, užasavaju se samoće, napuštanja i odbijanja.

– Vjeruju da je život vrijedan življenja samo kad su u vezi.
– Užasavaju se biti same.
– Suicidalne su kad se veza prekine.
– Kad su u vezi boje se reći što misle, postaviti granice ili učiniti išta što bi moglo uzburkati sigurnost veze.
– Vjeruju da ne mogu opstati samostalno.
– Vrlo su nestrpljive oko toga kako se veza razvija, hoće li ostati s tom osobom „do kraja života sretni“.
– Mogu trpjeti puno toga u vezi samo da ne budu napuštene.
– Ignoriraju i umanjuju negativne osobine i ponašanja partnera. Zavaravaju se izjavama poput „Lagao mi je da me ne povrijedi, jer me voli“, „Ovo je napravio prvi put u dugo, dugo vremena“.
– Svako razočaranje, neuspjeh ili izdaja u vezi ili se ignoriraju ili se racionalizacijom odbacuju:

„Nije baš tako strašno.“
„Ne razumiješ kakav je on zapravo.“
„Nije htio.“
„Nije on kriv.“

Istodobno, kad je muškarac razočarava i izdaje, ona postaje emotivno sve ovisnija o njemu, zato što se već potpuno usredotočila na njega, njegove probleme, njegovu dobrobit, i možda najvažnije, njegove osjećaje prema njoj. Dok se ona i dalje trudi promijeniti ga, on upija većinu njezine energije. Uskoro on postaje izvor svega dobrog u njezinom životu. On postaje njezin barometar, njezino emotivno mjerilo.

Sigurna je da će se i on bolje ponašati prema njoj ako ga može usrećiti. Svaki put kad se on uzruja, ona njegovu reakciju smatra svojim neuspjehom i osjeća se krivom. Ako on previše pije, moli ga da joj kaže zašto je nesretan. Ako je vara, pita ga zašto mu ona nije dovoljna, prihvaćajući svoju krivicu za tu situaciju, ne kriveći njega. Njezin osjećaj krivice raste, dok se pita što je uzrok svom tom bijesu i zašto je ne voli toliko da bi se htio promijeniti zbog nje, zbog njihove veze.

Kako sve više tone u taj svoj bezdan, odlučuje da mu više neće prigovarati i bit će još bolja i poslušnija. Istovremeno, pomalo počinje uviđati da je izgubila nadzor – ne samo nad njim, nego i nad sobom. Njezino samopoštovanje naglo se ruši.

Copy/paste obrazaca iz djetinjstva; roditeljskog doma u sadašnji partnerski odnos

Stari je klišej u svijetu psihoterapije da se ljudi zaljubljuju u nekog tko je sličan njegovoj majci ili ocu s kojim su odrastajući imali problema. To nije posve točno. Ne radi se toliko o tomu da je naš izabranik isti kao mama ili tata, nego da s tim partnerom možemo osjećati one iste osjećaje i suočiti se s istim izazovima koje smo nailazili odrastajući. Možemo ponovo stvoriti dobro nam poznato ozračje iz djetinjstva i koristiti poteze koje smo davno uvježbali. To za mnoge ljude znači ljubav.

Na primjer, odrastajući uz hladnog i distanciranog oca kojeg, ma koliko god poslušne i dobre curice bile, nikada nismo uspjele pretvoriti u toplog, brižnog i suosjećajnog tatu, sada opet biramo hladnog i distanciranog muškarca s kojim ćemo stalno iznova proigravati traumatični odnos iz djetinjstva (biti poslušne i dobre), i tako nesvjesno nastaviti u jalovim pokušajima da ga promijenimo.

Što je teže prekinuti lošu vezu, to ona sadrži više elemenata našeg djetinjstva

Ako previše volite, to činite zato što pokušavate savladati stare strahove, ljutnje i bol iz djetinjstva.
Evo zašto je to istina. Ako je dijete doživjelo neku traumu, na primjer bilo je na operaciji, ona će se pojavljivati uvijek iznova kao tema u djetetovoj igri (glumit će liječnika i davati lutki injekciju), dok se ne pojavi osjećaj da je to iskustvo napokon savladano. U vezama i brakovima radimo isto: oživljavamo i ponovo proživljavamo nesretne veze, pokušavajući utjecati na njih i savladavati ih. Zapravo, nekog potpunog slučajnog prolaznika, muškarca kojeg smo upravo upoznale, tražimo da riješi naš problem iz djetinjstva, o kojem on ne zna ništa i ne posjeduje gotovo nikakvo umijeće da ga ispravi. Sve vrijeme i cjelokupna energija koju trošimo na taj međusobni kontakt skreću nas s prvog dijela našeg zadatka – popravka vlastitih života.
Ako vas zanima kakav vas partner nesvjesno privlači napravite sljedeću vježbu:

Opišite kakva je bila atmosfera vašeg doma i kako ste se vi osjećali kao dijete pored svog oca ili majke.

Potom odgovorite na sljedeća pitanja:

– Tko je vodio glavnu riječ u obitelji?
– Je li jedan od roditelja više volio/slušao/ brinuo se za drugoga roditelja?
– Kako su roditelji jedan odo drugoga i od vas postizali ono što su željeli?
– Jeste li osjećali da vas oba roditelja vole?
– Koji je od roditelja u vama pobuđivao osjećaj samozadovoljstva?
– Koji je od roditelja pobuđivao u vama osjećaj nezadovoljstva samom sobom?
– Kako ste nastojali zadobiti ljubav, pažnju, emocionalnu podršku?
– Kako ste izbjegavali ljutnju jednog ili oba roditelja?

Kad odgovorite na ova pitanja možete primijetiti koje ste obrasce ponašanja i „strategije“ preživljavanja zadržali i danas u odnosu s partnerom i drugim ljudima. Ono što ste napisali je upravo ono što nesvjesno tražite u vezi s muškarcem.

Pored njega se osjećam „kao doma“, kao da se poznajemo cijeli život…

Od majke i oca, njihovih obrazaca ponašanja naučili smo što znači biti žena ili muškarac, što očekivati od braka, što je ljubav i kako se iskazuje – bilo da su naši modeli bili pozitivni ili negativni.
Svjesno se zaljubljujemo u pozitivne karakteristike partnera, a nesvjesno u njegove negativne karakteristike, i to one koje su imali jedan ili oba naša roditelja. Kakav god tip osobe svjesno izabrala, žena koja previše voli na nesvjesnoj razini uvijek bira osobu pored koje se osjeća jednako jadno, loše, bijesno ili prestrašeno kao što se (ponekad ili uvijek) osjećala pored roditelja kad je bila dijete. Zapravo, što se više boli iz djetinjstva nosi u sebi, to će snažniji biti poriv za oživljavanjem i svladavanjem te boli u odrasloj dobi.

Razmislite…

– Jesu li vam vaši roditelji poklanjali pozornost barem jednaku onoj koju su posvećivali televizijskom programu?
– Je li vaš otac primjećivao i skrbio o vašim osjećajima jednakom snagom kao što je skrbio o svom automobilu?
– Je li se ikad na vas koncentrirao bar onoliko koliko se koncentrirao na utakmicu?
Kad naši zahtjevi za ljubavlju postanu nasilni i nezasitni, to je znak da sumnjamo u to da smo vrijedni ljubavi.

Mnogi ljudi sposobni su biti puno sretniji i ispunjeniji kao osobe više nego što to misle. Često ne ostvarimo tu sreću jer smatramo da nas ponašanje nekog drugog u tome sprječava. Zanemarujemo obavezu da razvijamo sami sebe, dok smišljamo, manevriramo i manipuliramo kako bismo promijenili nekog drugog.
Za ženu koja previše voli primarna je bolest ovisnost o boli i naviknutost na loše veze. Uzrok tomu su životni obrasci iz djetinjstva, ali da bi proces ozdravljenja započeo, ona mora prvo riješiti takvo ponašanje u sadašnjosti. Bez obzira koliko njezin partner bio bolestan, okrutan ili bespomoćan, ona mora razumjeti, da je svaki pokušaj mijenjanja njega, pomaganja njemu, krivljenja njega, samo odraz njezine bolesti i da mora prestati s takvim ponašanjem prije nego što se mogu poboljšati druga područja njezinog života. Jedini ispravan rad koji mora činiti je rad na sebi.

Literatura:

Robin Norwood „Žene koje previše vole“
„Kako ćete prekinuti ovisnost o drugoj osobi“ Howard M. Halpern
„Bijeg od intimnosti“ Anne Wilson Schaef
„Addiction to love“Susan Peabody

Žene koje previše vole (1. dio) – Jeste li i vi jedna od njih?

Žene koje previše vole (3.dio) – Kakav tip muškarca ih privlači?

Žene koje previše vole (4.dio) – Promjena fokusa s Njega na Sebe

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

• U Splitu na adresi: Omiška 21 
• Putem Online savjetovanja , video poziva.

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.