Centar uspjeha

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

U društvu je rašireno mišljenje da je zaboravljanje nešto negativno i loše. Možete li zamisliti kako bi izgledao vaš život kada bi se sjećali svega što svjesno i nesvjesno kroz život percipirate?

Kako bi vam bilo da se sjećate svih neugodnih i loših iskustava, svega pogrešno naučenoga, svih neuspjeha i da vam se to neprestano vrti po glavi?

Zaboravljanje, dakle ima svoju funkciju. Često ističemo kako loše pamtimo, ali ne obraćamo pažnju na to da dnevno imamo tisuće uspješnih dosjećanja.

Najlakše pamtimo informacije koje pomažu našem opstanku, ono što nam je zanimljivo i važno, na što usmjerimo pozornost i  ono što povezujemo s prethodno usvojenim znanjima.

Najbrže zaboravljamo ono što nam nije zanimljivo, što ne upražnjavamo i ne ponavljamo, kad je nešto isuviše bolno da bi pamtili, kad dugotrajni stres utječe na funkcioniranje našeg mozga i kad svjesno ne obratimo pozornost na nešto.

I sam protok vremena dovodi o postupnog osipanja pamćenja. Da bi se sjetili neke informacije moramo je pronaći u našem dugotrajnom pamćenju. Uvjet prije pronalaženja te informacije jest da imamo dobro uhodan put do nje, a to je moguće kad tu informaciju često koristimo ili smo upotrijebili mnemotehniku pamćenja tijekom njenog usvajanja.

Ponekad su neka iskustva toliko bolna za nas da ih nesvjesno potiskujemo i više ih se „ne sjećamo“. Ona ostaju pohranjena u našem nesvjesnom umu i na neki način ipak utječu na naš život. Ova sjećanja mogu se obnoviti ili doći do izražaja u snovima, hipnozi ili tehnikom slobodnih asocijacija.

Čest uzrok zaboravljanja je interferencija. To je pojava kad učenje jednog gradiva ometa učenje drugog i to onda kad su gradiva slična. Na primjer, kad učite engleski jezik, a odmah potom nastavljate s učenjem njemačkog jezika.

Iako je zaboravljanje potrebno u našem životu, postoje tehnike i načini kako bolje utabati put informacijama da nam one budu uvijek dostupne.