Centar uspjeha

Piše: Irena Dajčar

Svakodnevno se pitamo zašto radimo to što radimo, što nas zapravo pokreće, kakve su naše potrebe, želje, mogućnosti.

Trčimo li prema zadanom cilju ili nam je draži put koji vodi k ostvarenju tog cilja?
Da li  ste kornjača ili zec?

“Postoji samo jedan uspjeh: provesti život onako kako želite.”  
Christopher Morley

Brojni teoretičari i praktičari s različitih područja psihologije došli su do podudarnih zaključaka te nastoje odgovoriti na prethodna i njima slična pitanja koja se prije svega tiču zadovoljenja ljudskih potreba, mogućnosti izbora, prošlih i sadašnjih iskustava, sustava vrijednosti, motiviranosti, emocija i dr. bitnih elemenata koji čine reverzibilan proces stvaranja odnosa pojedinac – okolina – pojedinac.

Prema Abrahamu Maslowu, tzv. ocu humanističke psihologije, svaka osoba ima želju da ostvari svoj potencijal nastojeći zadovoljiti 5 potreba hijerahijski poredanih od deficitarnih do potreba „višeg reda“ :

• fiziološke potrebe
• potrebe sigurnosti
• društvene potrebe
• potrebe samopoštovanja
• potreba samoaktualizacije – tzv. motivacije rasta i potrebe postojanja, u konačnosti osoban razvoj pojedinca; samoostvarenje

Ne bismo li svi trebali tome težiti i prije nego što to postane zadnji krik mode na tržištu znanja, robe i usluga ili preporuka nekog fake gurua?

Samoaktualizirani ljudi vođeni su istinom, bez obzira kakva ona bila, jedinstvom i razumijevanjem, živahnošću i jedinstvenošću, odlučnošću, smislom, jednostavnošću, dobrotom i pravdom te neovisnošću. Uočeno je da imaju bolji uvid u stvarnost, duboko prihvaćaju sebe i svijet oko sebe, lakše kontroliraju impulzivno ponašanje i krizne situacije. Kada osoba dosegne stanje samoaktualizacije fokusirana je na sebe i nastoji izgraditi vlastitu sliku o sebi, uspostaviti smislene odnose s okolinom, postići stanje harmonije. Kao uspješni modeli procesa samoaktualizacije istaknute su osobe poput Lao Tzua i taoizma, Alberta Einsteina i njegove teorije relativnosti, Ruth Benedith, Maxa Weirtheimera i mnogih drugih koji su bili interesantni stručnoj i široj javnosti.

Zašto ljudi ne postižu stupanj samoaktualizacije iako su zadovoljene sve njihove potrebe?

Pored A. Maslowa, ljudskim potrebama te razvijanjem same teorije izbora bavio se istaknuti psiholog dr. William Glasser, stručnjak realitetne terapije, prema kojemu su te potrebe definirane u 4 sljedeće grupacije:

• sloboda
• moć
• pripadanje
• zabava

Kvaka leži u tome što uporno težimo zadovoljiti sve istodobno, ali one se međusobno isključuju, što može izazvati kontra djelovanje ukoliko doista sami nismo svjesni svojih potreba .. ili jesmo?  Svatko od nas do toga zaključka treba doći sam, izabrati svoj način. Neki to prepoznaju odmah, neki nikada.Na primjer, ako trebate više moći i kompetencije u svom životu, morat ćete uložiti više energije u učenje i rad. Tako vam ostaje malo vremena za zabavu – to je područje kojeg ćete se morati odreći na neko vrijeme.

Način na koji ispunjavamo svoje potrebe jednako je važan kao i samo zadovoljenje tih potreba te određuje naš osoban i profesionalan razvoj kroz sustav vrijednosti koji se pritom razvija. Sami biramo svoj „put prema gore ili dolje“ u postizanju određenog nam cilja, tražeći smisao ili iskustvo u skladu sa sobom i/ili okolinom. Postavljanje novih ciljeva predstavlja izazov, no isto tako izazov leži i na putu do uspješnosti gdje su neizostavni faktori rizik, dinamičnost procesa i dr. mnogobrojne xy okolnosti naspram sigurnosti i rutine, izvjesnog i poznatog.

Zapitate li se ikada kakav ste karakter zaista, jeste ili spremni za iduću stepenicu ili se radije držite provjerenog …? Odgovor znate jedino vi.

Uvjeti za samorazvoj i self – learning nikada nisu bili lošiji jer opća slika društvenog blagostanja je nerealna, neodrživa što utječe na smanjenje potrebe za rastom, razvojem, priznanjem i osobnim vrijednostima dok u prvom planu dolaze do izražaja osnovne potrebe, transformacija međuljudskih odnosa, pripadnost kao zaštitni znak. No, kao i uvijek, treba se barem referirati na neistraženi dio ljudskog uma te ostaviti nadu kako nismo samo „sklop reakcija – akcija“ već da ipak, osim instinktivnih reakcija, raspolažemo razumom te razvijamo duhovne vrijednosti kao metamotivacijske instrumente u izgradnji našega „Ja“ .