Centar uspjeha

Piše: Sanja Stojsavljević, bacc.oec.

Je li vam poznat onaj dobar osjećaj kada kažete j*** mi se problemima i brigama? Kada odustanete od brige oko stvari na koje ne možete utjecati? Ima nešto oslobađajuće u tom činu, zar ne?

Tako misli i John C. Parkin koji je o stavu j*** mi se napisao cijelu knjigu, J*** mi se – najuzvišeniji duhovni put (Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.). U knjizi autor tvrdi kako je reći j*** mi se „najprofaniji način za iskazivanje najdublje istine: kada se opustimo i jednostavno prepustimo tijeku života, tada ćemo osjetiti osjećaj apsolutne slobode.

Dakle, j*** mi se je stoga i najuzvišeniji duhovni put.“ Želite provjeriti je li u pravu? Ako je vaš odgovor na ovo pitanje da, držite se sljedećih uputa.

Osnovne j*** mi se metode

Kako bi došli do stanja u kojem možemo tako jednostavno odbaciti svoje brige, nužno je prakticirati određene j*** mi se metode. Kako bi ovaj tekst čitatelju bio od što veće koristi, odlučila sam metode i osobno provjeriti te uz svaku metodu navodim i primjer iz vlastitog iskustva:

1.    OPUŠTANJE – ako mislite da ste dovoljno opušteni, najvjerojatnije niste u pravu. U današnje je vrijeme teško biti u opuštenom stanju. Zato nastojte svaki dan odvojiti malo vremena za sebe, radeći nešto što je za vas opuštajuće – ležanje u mračnoj sobi, plesanje, igranje…što god. U knjizi taj se proces naziva „unutarnjim traženjem ugode“. Pronalaženje izvora ugode u nama radije nego izvan nas.

Moje iskustvo: za mene je, primjerice, jedan takav izvor ugode pisanje. Zabilježiti svoje misli i predočiti ih u nešto fizičko ispunjava me i pruža veliku ugodu.

2.    PREPUŠTANJE – ova je metoda nešto zahtjevnija za prakticiranje od prethodne. Ljudi teže biti vezani za nešto, bilo da se radi o voljenoj osobi, o poslu, o bilo čemu. Kada smo za nešto vezani, uvijek postoji mogućnost osjećanja boli prilikom odvajanja. Važno je razlikovati ljubav i strah od odvajanja. Te dvije stvari nemaju veze jedna s drugom. Dakle, volite i dalje, ali budite svjesni da ćete biti OK ako ostanete bez nečega/nekoga u svom životu. Autor daje i konkretnu vježbu za prepuštanje; ponovite nekoliko puta „OK sam s činjenicom da stvari prolaze i blijede u mom životu. Bit ću OK bez obzira na to što se meni i mojima dogodi. Prepuštam svoj grčeviti zahvat i puštam da život prosto plovi oko mene i  kroz mene.“

Moje iskustvo: hm… potvrđujem da ne funkcionira od prve, ali s vremenom sigurno hoće.

3.    PRIHVAĆANJE – mudrost se očituje u prihvaćanju stvari na koje ne možemo utjecati (tako barem kaže jedna stara poslovica). Prihvatiti druge onakvima kakvi jesu i još važnije – prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo lijep je osjećaj. Zamislite samo mnoge načine na koje bi bilo korisnije utrošiti silnu energiju koja inače odlazi na besmislena živciranja! Što se bolje osjećamo u vlastitoj koži, teže nam pada živciranje i kritiziranje drugih.

Moje iskustvo: živa istina! I ja sam prije bila jedna od onih ljudi koji, valjda već i nesvjesno, koriste svaku priliku da se žale na situaciju, kakva god ona bila. Kukala sam za svaku sitnicu i u svemu prvo vidjela negativno. Iako i dalje radim na osvješćivanju vlastite negativnosti, svakako vidim napredak. I s vremenom, što sam više zadovoljnija sama sa sobom, sve mi je teže čuti tuđe kritike i kukanja, a kamoli svoja. Zaista, oslobađajuće je prihvatiti da na neke stvari i ljude ne možemo utjecati i ne trošiti više ni trunkicu energije na njih uzalud.

4.    NEPRISTRANO PROMATRANJE – u ovom slučaju, promatranje se odnosi na slušanje vlastite svijesti. Na osvješćivanje vlastitih misli. Promatrajući što nam prolazi mislima vježbamo odvajanje misli od emocija. Tada možemo smirenije i razumnije procijeniti što nam odgovara, a što ne. Konkretna vježba za to jest meditacija. Sjesti nepokretno na neko vrijeme dobar je način za stupanje u kontakt s našim unutarnjim „promatračem“. Dok slušate svoje misli, ne osuđujte ih. Samo pustite da misli dolaze i da se izmjenjuju. Svaku od njih prihvatite takvom kakva jest, ali bez zadržavanja.

Moje iskustvo: odmah vam kažem, ako nemate iskustva u meditaciji, nije lako ne dozvoliti mislima da vas ponesu. U početku, svaki moj pokušaj meditacije završio je planirajući u glavi što sve taj dan moram napraviti. Ali, nakon nekog vremena, polako sam počela otpuštati te misli i ne zadržavati se na njima. Ako vam ne uspije iz prve, znajte da ste na dobrom putu jer nemoguće je odmah usmjeriti misli.

5.    SVJESNO DISANJE – disanjem unosimo u tijelo energiju, a izbacujemo sve što našem tijelu više nije potrebno. Slušanje vlastitog daha djeluje smirujuće na organizam i na naše misli. Dok dišete, zamišljajte kako sa svakim udahom u tijelo ulazi sve što je dobro, a svakim izdahom izlazi sve što je loše.

Moje iskustvo: svaki dan nastojim (priznajem, neke dane markiram!) odvojiti pola sata za pravilno disanje. Sjednem na stolicu, otvorim prozor da uđe dovoljno svježeg zraka i dišem. Duboki udah unutra, veeeeeeliki izdah van. Duboki udah, veeeeeliki izdah….Rezultat – bistrija glava, bolje raspoloženje, povećana razina energije!

Usudite se – recite j*** mi se!

Zvuči jednostavno, ali nije. Teško je prekinuti naviku brige oko svega i svačega stečenu još u ranom djetinjstvu. Društvo nas uči da smo, ako ne brinemo, sebični i bezosjećajni. Glupost! Upravo ako trošimo svoju energiju brinući se oko stvari na koje nemamo utjecaja, svijetu činimo loše. Zamislite samo koliko je to uzaludno potrošene energije koja je mogla biti usmjerena na nešto korisno. Ja mislim da jest. Zato kažem: J*** MI SE!