Centar uspjeha

Piše: Darka Bosiljević

Nekad u životu zastanemo pitajući se za smisao vlastitog postojanja. Kada osjećamo da djelujemo mehanički kao stroj, bez duše, bez vlastitih snova, želja, gubimo energiju i ne osjećamo se ispunjeno.

Hodamo kroz život egzistirajući. Ali nešto fali… Postoji li nešto više? I kako doći da toga? Kako doći do općepoznatog fenomena kojemu svi na neki način teže – kako biti sretan!
U ključnim trenutcima zasvijetle iskre spoznaje o potrebi za nečim što nam je kao zabranjeno. Takoreći zabranjeno od rođenja… jer od početka nam se govori kakvi trebamo biti i najčešće nije uredu ono što sami želimo… Tako smo već u startu naviknuti potisnuti ono što je izvan granica prihvaćanja naše okoline. To zna dovesti do tjeskobe i depresije te odvesti na krivi put … gdje hodamo izgubljeni čekajući da nas netko povede.

Naravno da određene norme ponašanja moraju biti prihvaćene radi opstanka i njima su nas učili (roditelji i društvo), kako bi se mogli lakše uklopiti. No, gdje je granica između zaštite i nepotrebnog ograničavanja. Pretjeran zaštitnički stav roditelja može ograničiti djecu i ne dozvoliti im dovoljno prostora za slobodan razvoj.
Svima nam je dano da otkrije svoje granice prihvaćanja normi te kako će se uklopiti u društvo, kako naći svoje mjesto pod zvijezdama a da ne idemo klonule glave kroz život.

Pronalazak sreće

Ne treba žaliti ako se nađemo na dnu zbog svoje situacije znajući da nam nešto fali. To je korak ispred mogućeg zadovoljstva. Sada samo treba imati snage i hrabrosti okrenuti drugu stranicu… napraviti korak prema onome što nas čini sretnima. Nailaziti ćemo na poteškoće usklađivanja nužne egzistencije sa životom kakvog želimo. Ali, u malim porcijama zadovoljstvo može stizati, počevši od malih stvari koje nas raspolože, koje nam daju vrijednost i snagu. Na primjer, jedna šetnja u prirodi može nam nekad pružiti dovoljno energije i zadovoljstva da se osjećamo dobro u vlastitoj koži te krenemo smjeru dobrih osjećaja. Nevjerojatno je koliko toga što nas opterećuje može kristalizirati čistina prirode. Kretanje u prirodi, vježba, sport. Bilo kakvo bavljenje aktivnošću koja nas ispunjava. Bilo to fotografiranje, pisanje pjesama, misli ili tečaj stranog jezika. Ono što činimo za sebe vraća nam tako potreban osjećaj vrijednosti vlastitog bića.

Čišćenje balasta

Uz malo samointrospekcije mogli bi bolje shvatiti situacije u kojima se nalazimo. Mogli bi gledati tuđe ponašanje odvojeno od sebe, i ne dopustiti emocijama da nas preplave. Ne dozvoliti da loš odnos drugih prema nama utječe na to kako i što ćemo mi misliti o sebi. Svakako je izvrsno imati osobu koja će nam pomoći osvijetliti sliku o nama, koju su drugi zatamnili, osobu koja nas poznaje. Netko tko će nas podsjetiti tko smo i što je dobro u nama. Ako se otvorimo barem malo, ako se usudimo naići ćemo na podršku, nešto ili nekoga tko će nam pomoći pronaći našu zaboravljenu snagu. Iako je vjerojatno svima poznato da smo u baš najtežim trenutcima često sami. To je normalno jer smo tada u najdubljim ponorima sebe, teško će nam tada netko moći pristupiti i reći ono što treba, čak i ako kaže mi nećemo biti spremni čuti to. Kada prođe faza potpune tame, spremni smo polako otvoriti oči, slušati i čuti da ima ljudi oko nas spremni vidjeti da postoji dobro. I konačno spremni sami činiti dobro.