Osjećaj praznine – Kako ga ispuniti? (2. dio)

13. 04. 2017

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Za liječenje duše, psihe, emocija i štogod u nama bilo povrijeđeno ima puno različitih psihoterapijskih, duhovnih, i tehnika iscijeljenja. Meditacija je jedna od najučinkovitijih, jer nas direktno vodi u kontakt sa sobom, svojim Selfom, unutarnjim bićem, Svjesnošću…

Također, u meditaciji se možemo stopiti sa kolektivnim nesvjesnim, Izvorom, Bogom, kvantnim poljem ili kako god ovaj fenomen zvali. To iskustvo jedinstva, stapanja s ujedinjenim poljem daje nam osjećaj cjelovitosti za kojim zapravo žudimo živeći s osjećajem praznine, „rupe“ u sebi, u duši. Zbog ovoga se mnogi ljudi u trenucima najvećih životnih kriza ili padova okreću Bogu, duhovnosti, meditaciji.

No, ovaj put neću pisati o tome. U ovom članku dat ću vam moćnu tehniku koja direktno liječi bolni osjećaj unutarnje praznine, kao i traumu.

Ljubav prema sebi kao lijek

Ljubav naših roditelja i staratelja osnovna je hrana bez koje ne možemo preživjeti i razviti se u zdrave ličnosti. Brojna istraživanja u sirotištima i na životinjama to su dokazala. Formula je jednostavna: ako nismo dobili dovoljno ljubavi u djetinjstvu, izrast ćemo u ljude vječito gladne ljubavi i pažnje. Imat ćemo bolnu i neutaživu „rupu“ u sebi. Prirodno ćemo je pokušavati popuniti (i ne znajući uopće što zapravo radimo) hranom, čokoladom, pretjeranim radom, alkoholom, vezama, sexom, kontroliranjem sebe, drugih i svoje okoline…

Jedina prava puzzla koja savršeno liježe u ovu slagalicu je – ljubav prema sebi. Iako većina ljudi brka ove pojmove: ljubav prema sebi nije isto što i sebičnost.

Kako ćete znati dajete li sebi ljubav ili ne?

Svaki put kad se osjećate loše možete znati da ne dajete sebi ljubav (ono što vam treba ili je dobro za vas). Naravno, ovo ljudi pogrešno shvate pa kažu: „Znači da moram stalno sebično zadovoljavati samo svoje potrebe?“ Naravno da ne. Nekad ćete osjećati frustraciju od umora dok učite za ispit dugo u noć, vaše potrebe za odmorom neće biti zadovoljene. Ali, znat ćete da ćete položiti ispit koji je važan za vas i vašu budućnost. To je ljubav prema sebi.

Često ćete staviti potrebe vašeg djeteta ispred vaših. Ako pritom ne odete u ekstrem i sebe potpuno zanemarite, ako budete mislili i na sebe, ne samo na svoje dijete – dajete ljubav sebi. Posljedica toga dobra je za svih. Bit ćete zadovoljni roditelj, a dijete treba upravo takvog, umjesto bijesnog i frustriranog izmučenog žrtvovanjem, koji će mu prigovarati: „Ja tebi dajem sve i sve za tebe činim, a ti meni tako!“

Varate se ako mislite da nekome činite dobro ako stalno dajete drugima i pritom sebi uskraćujete ili se žrtvujete za druge. Od dugoročnog žrtvovanja nećete dobiti očekivani orden od vaših bližnjih, samo ćete biti frustrirani. Iako ćete možda potiskivati svoju frustraciju, ona će izbijati na razne načine: kroz bolest, malaksalost, depresiju ili pasivnu agresiju. Velika je zabluda da kad nešto ignoriramo ili potiskujemo da to nestaje. Nikako, potisnuti sadržaji djeluju nesvjesno, onako iz pozadine.

Znate one ljude koji su uvijek samo„toliko divni i dobri“, žrtvuju se za sve i svakoga, a onda vam toliko pričaju kako su dali sve, a dobili ništa, zamjeraju onim istim ljudima zbog kojih su se žrtvovali. I dok vam kukaju bez kraja i konca osjećate se neugodno, pomalo kao pod napadom, agresijom. To njihova potisnuta ljutnja i zamjeranje (zbog vlastite nepotrebne žrtve) iskače na vas.
Često mi ljudi ovo kažu: „Vi kažete da moram voljeti sebe. Ali KAKO?! Kako se to radi?“

Evo što je sve ljubav prema sebi:

Nakon posla, taman prije nego ćete se uhvatiti krpe ili kuhanja ručka, legnite pola sata, sat, dva… – jer je to ljubav prema sebi.
Netko viče na vas. Zaustavite ga. – To je ljubav prema sebi.
Sestra vas neprestano žica novac, vi joj svaki put „posudite“, nikad vam ne vrati ili taj novac čekate vječnost. Prestanite joj davati novac – jer je to ljubav prema sebi.
Prijateljica vam sat vremena priča na telefon o svojim problemima, premoreni ste jedva držite oči otvorene. – Recite joj „Laku noć“, jer je to ljubav prema sebi.
Recite seksu „Ne“ kad ga ne želite, iako se možda bojite napuštanja. – Jer to je ljubav prema sebi.
Otiđite s posla na vrijeme. Ostanite samo kad je neophodno. – Jer to je ljubav prema sebi.
Radite ono što volite, što god to bilo i kakvo god bilo. – Jer to je ljubav prema sebi.
Tražite pomoć, utjehu, zabavu, razgovor, kavu s prijateljima kad vam je potrebno. – Jer to je ljubav prema sebi.
Poštujte svoju životnu energiju, vrijeme, svoj novac. – To je ljubav prema sebi.
Otiđite na masažu i jedite ono u čemu uživate, umjesto da gladni odete u teretanu (da bi drugima bili lijepi) – Jer to je ljubav prema sebi.
Dovršite taj posao koji vam sto godina visi nad glavom… – Jer je to ljubav prema sebi.
Idite liječniku na pregled i ne zanemarujte signale svog tijela kad se pojave. – Jer to je ljubav prema sebi.
Odjenite ono što volite umjesto onoga što bi se drugima svidjelo. – Jer je to ljubav prema sebi.
Njegujte svoju autentičnost. – Jer je to ljubav prema sebi.
Opraštajte sebi greške. To je ljubav prema sebi.
Smanjite od sebe očekivanja, ako ste pretjerano kritični. Povećajte od sebe očekivanja, ako od sebe očekujete ispod razine svojih sposobnosti. – Jer je to ljubav prema sebi.
Maknite se iz situacije u kojoj vam je neugodno. Jer je to ljubav prema sebi.
Uživajte, uživajte, uživajte! – Jer to je ljubav prema sebi. (Krivo su vas učili da je uživanje grijeh.)

Svatko od vas zna što vam treba – dajte si to. Ako ne znate što trebate iliželite – otkrijte što prije.

Rad s Unutarnjim djetetom kao najmoćnija tehnika za popunjavanje „rupe u duši“

Ako ste odrasli gladni ljubavi i pažnje, s „bolnom crnom rupom“ kako je nazivaju mnogi ljudi s kojima radim, čeka vas posao bivanja njegujućeg roditelja svom unutarnjem ranjenom i usamljenom djetetu. Ako ste imali manje ili više neadekvatne roditelje i odgoj, najvjerojatnije ste naučili odnositi se sa sobom na takav ne-dobar, ne-njegujući ili kritičan način. Pred vama je posao naučiti se sa sobom odnositi kako zaslužujete; onako kako bi se odnosili prema nekome koga volite najviše na svijetu.

Moji klijenti znaju da ih s vremena na vrijeme, onda kad se udalje od sebe, svojih potreba i svog puta i počnu biti samo reakcija na okolinu – podsjetim na „Malu Ivanu, Sanju, Marka, Dražena…“ – vratim ih u kontakt sa svojim unutarnjim bićem, unutarnjim djetetom. I tada jednostavno sve opet bude u redu, u duši im zavlada mir. Kao da vlak koji je iskočio iz tračnica vratite nazad na svoj put.

Dobar psihoterapeut će vas stručno pratiti na putovanju prema samom sebi, ali evo tehnika koju možete vježbati i sami:

1. Zamislite sebe kad ste bili mali/mladi. Zadržite tu sliku u svojim mislima, bez obzira na koje razdoblje života se odnosi. Ako ne možete zamisliti malog/malu sebe, prekopajte malo po obiteljskim fotografijama. Sjetite se tog svog Malog ______________ više puta tijekom dana. Nekad pomaže i podsjetnik na mobitelu (ne zezam se).

2. Pitajte tog/tu malog/malu sebe:

Kakav dan ili vikend bi priuštio/la tom djetetu?
Čime bi ga nahranio? Što bi joj skuhala?
Bi li mu/joj dopustio da trpi ____________________ ? Što bi joj priuštila umjesto toga? Kakve situacije, kakve ljude i odnose bi joj priuštila, a kakve nikako?

3. Držite za ruku malog/malu ___________________ i vodite je sa sobom svugdje gdje idete i vi. S vremena na vrijeme ga/ju pitajte što želi sada? Što mu/joj sada treba?

Jedna moja klijentica zaljubila se u muškarca za kojeg joj je potpuno jasno da nije nikako dobar za nju. Međutim, jako joj teško je bilo odolijevati mu. Pozvao ju je na kavu i mučila se neko vrijeme s odlukom. Nekakva unutarnja žudnja govorila joj je da ode na tu kavu, a njezin svjesni um govorio je suprotno. Znala je da će naštetiti sebi. Dvojba joj je bila teška. Onda sam je pitala: „Zamisli malu Ivanu (recimo da se ta moja klijentica zove Ivana), bi li nju poslala na kavu s tim muškarcem?“ Momentalno je uzviknula: „Neee! Ni slučajno!“ Sve joj je bilo kristalno jasno i umirilo je.

Kad god se ne osjećate dobro, kad ne znate što bi, upitajte se najvažnije pitanje:

Što bi učinila osoba koja voli sebe?