Centar uspjeha

Evo što je Martin E. P. Seligman napisao u svojoj knjizi “Naučeni potimizam” o tome kako “vidimo čašu”: polupunu ili polupraznu…

Martin E. P. Seligman proučava pojmove optimizam i pesimizam već 25 godina. Kroz brojna istraživanja došao je do nekih zaključaka…

Pesimiste određuje to da su skloni vjerovanju kako će loši događaji dugo trajati, da će im naškoditi u svim aspektima života i da su ih sami skrivili.

Optimisti, koji se suočavaju s istim takvim životnim udarcima, razmišljaju o nevoljama na upravo suprotan način. Skloni su vjerovati da je poraz samo privremena prepreka, da su  njegovi uzroci ograničeni na taj jedan slučaj. Optimisti vjeruju da poraz nije njihova krivica: okolnosti, loša sreća ili drugi ljudi su uzrok. Takve ljude poraz ni malo ne smete. Kad se nađu u nepovoljnoj situaciji, doživljavaju je kao izazov i jače se potrude.

U srži fenomena pesimizma nalazi se jedan drugi fenomen – bespomoćnost. Bespomoćnost je stanje u kojem niti jedan vaš postupak ne utječe na ono što vam se događa. Život započinje potpunom bespomoćnošću. Novorođenče si ne može pomoći jer ono je gotovo potpuno biće refleksa. Kad zaplače, majka dođe, ali to ne znači da ono kontrolira majčin dolazak. Djetetov plač je naprosto refleksna reakcija na bol i neugodnost.

Dugo razdoblje između ranog djetinjstva i duboke starosti predstavlja proces prevladavanja bespomoćnosti i osvajanja osobne kontrole. Osobna kontrola znači da mijenjamo stvari pomoću voljnih postupaka; ona je suprotnost bespomoćnosti. često u životu možemo preuzeti puno više kontrole nego što mislimo. Naš način razmišljanja o nekom životnom području gdje nemamo kontrolu može umanjiti ili uvećati kontrolu koju imamo nad njim. Naše misli nisu puke reakcije na događaje; one utječu na ono što slijedi.

Naučena bespomoćnost je reakcija odustajanja koja uslijedi zbog uvjerenja da vaši postupci ne mogu utjecati na ishod.

Stil objašnjavanja je način na koji sebi imate naviku objašnjavati zašto se nešto događa. On je veliki modulator naučene bespomoćnosti. Optimistični stil objašnjavanja sprječava bespomoćnost, dok pesimistični stil objašnjavanja proširuje bespomoćnost. Vaš način objašnjavanja događaja određuje koliko ćete biti bespomoćni, ili koliko ćete biti energični, kako u sučeljavanju sa svakodnevnim teškoćama, tako i kad vas zadesi veliki poraz.

Za razliku od mnogih osobnih svojstava, temeljni pesimizam nije fiksiran i nepromjenjiv. Možete naučiti niz vještina koje će vas osloboditi tiranije pesimizma i omogućiti vam da koristite optimizam kad tako odlučite.

Zašto je netko podložan bespomoćnosti, a netko nije?
Zbog načina na koji ljudi sami sebi objašnjavaju loše događaje koji ih zadese. Ljudi koji ih objašnjavaju na negativan način, lako podlegnu bespomoćnosti. Ako ih naučimo kako promijeniti ta objašnjenja, moglo bi se pokazati da je to učinkovit način liječenja depresije.