Centar uspjeha

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Nekad radim s roditeljima koji imaju problema s djetetom: neposlušno je, „nemoguće“, loše je u školi, uvalio/la se u probleme… Probali su svakakve odgojne mjere, ništa nije upalilo, izgubljeni su, bespomoćni, ne znaju više što bi sa sobom, a još manje s njim.

Ovako već izluđeni imaju tendenciju neprestano naglašavati problem. Sve više vide mane djeteta, a sve manje obraćaju pozornost na njegove ili njezine vrline. Kad ovo stanje potraje, jadni i iscijeđeni roditelj ne vidi više ništa osim problema, neprestano kvoca, kažnjava, a odnos s djetetom generalno postaje sve lošiji. Kao rezultat toga, dijete postaje još „gore“, što znači da je i njemu još teže te se  začarani krug zatvara.

Rješenje problema leži u dvije stvari:

Najvažnije: ponovo izgraditi dobar odnos (jer bez toga dijete će biti u sve većem otporu).

Ovo im dam kao domaću zadaću (koju nikako ne vole, jer bi rado pričali samo o problemima koje dijete stvara, pokušavaju me uvjeriti kako je to nepotrebno, al ja ne popuštam). U bilježnicu SVAKODNEVNO moraju pisati popis pozitivnih ponašanja i karakteristika djeteta te njihovih zajedničkih dobrih trenutaka i svakodnevno nešto od toga podijeliti s djetetom.

Vidjeti drugu stranu u sukobljenom odnosu

Ova vježba roditeljima je najmrža (jer ih tjera da vide i svoj negativni utjecaj na odnos): u eksperimentu koji radimo moraju izaći iz svoje pozicije (u kojoj su zapeli) i ući u poziciju djeteta te pogledati sebe njegovim očima.

Ovo ih uvijek dovede do suza i ganuća, kad shvate kako je djetetu u cijeloj priči/problemu, što mu treba i kako se osjeća. Ovdje se događa instant promjena stanja tog roditelja s kojim radim. Odmah i bez izuzetka postane im jasno što im je činiti.

Za roditelje koji su pretjerano popustljivi

Ovakvi roditelji skloni su zaboraviti tko je odrasli i odgovorni u kući. Od puste želje da im dijete bude sretno i da mu zadovolje potrebe, u jednom trenutku se nađu u poziciji u kojoj je dijete gazda, manipulator, ucjenjivač, a oni bespomoćni i izgubljeni.

Njihov je posao ponovno uspostaviti red, ritam, jasne okvire dozvoljenog i granice.

Sljedeći primjer ovo najbolje ilustrira:

Radila sam sa samohranom majkom koja u sebi nosi izraženu krivnju (oko svega pa onda i vlastitog majčinstva): „Nisam dovoljno dobra mama, trebala bi svojim sinovima omogućiti…, ja sam kriva što nemaju „normalnu“ obitelj, oni su uvijek na prvom mjestu, itd.“ Svom sinu od 16 godina kupila je motor. Iako on još nema sve uvjete za vožnju, odlučio ga je voziti „samo po kvartu“. Ona se s tim ne slaže, ali on je ne sluša. Kaže da ne zna što bi, jer što god mu kaže on je ne doživljava i počne joj nabacivati krivnju za razvod, siromaštvo i sl. Ona, sklona samo-optuživanju, odmah preuzme krivnju i popusti mu u svemu. I svaki put kad postavi granice, sin joj nabaci istu igru “Ti si kriva, ja sam žrtva”, koju ona popuši.

Taj njezin sin je samostalan, pametan, u mnogo stvari odgovoran, ali između ostalog, ima veliki broj nagomilanih jedinica u školi (unatoč svojim velikim potencijalima).

U jednoj seansi zamolila sam je da na stolici ispred sebe zamisli svog sina i da mu kaže što ga ide (oko tog motora i ostalo). Tihim i drhtavim glasom rekla je: „Ne možeš voziti motor bez dozvole.“ Kad sam je pitala kako joj to zvuči i sama se nasmijala i rekla: „Jadno. Da sam na njegovom mjestu ni ja ne bi poslušala.“

Onda sam je zamolila da ga ponovo vidi na toj stolici i zamisli sve te jedinice koje je nanizao u školi kako mu lebde kao aureola oko glave. To je bio break through za nju. Taj tren promijenila je stanje. Uspravila se, uozbiljila i oštro uzviknula: „Šta?! Ti ćeš mene zezat? Nema motora dok ne ispraviš ocjene.“ To je bilo to, promjena se dogodila u trenutku. Izgledala je potpuno odlučno i nepopustljivo. Novonastala ljutnja ubila je strah i krivnju, ponovno je uspostavila ulogu odrasle i odgovorne osobe u obitelji.

Ovo vrijedi za svaki odnos pa onda i s djecom: da bi vas netko shvatio ozbiljno morate sebi dopustiti ljutnju, a pogotovo je dopustiti izraziti (na prikladan način). Nekad je dovoljan samo oštar pogled da stvar bude riješena.

Ostali članci iz rubrike S psihoterpijskog kauča…

Individualno savjetovanje s Irenom Jurjević

Savjetovanje/poslovni coaching/psihoterapiju radim:

• U Splitu na adresi: Omiška 21 
• Putem Online savjetovanja , video poziva.

Vaše upite i prijedloge možete slati na info@centaruspjeha.com

Dogovor za razgovor ili online savjetovanje:
info@centaruspjeha.com ili na broj mobitela 091/5987683

Savjetovanje radim na hrvatskom i engleskom jeziku.