Centar uspjeha

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz gestalt psihoterapije

U svom savjetodavnom radu svakodnevno se susrećem s ljudima koji, u raznim životnim situacijama, oduzimaju sebi važnost i moć. Daju je drugim ljudima, onima koje (svjesno ili nesvjesno) smatraju superiornima…

Ljudi često imaju ideju (ali to je samo ideja, a ne činjenica) da su drugi bolji, snažniji, pametniji od njih. Prema toj ideji, u koju vjeruju, svrstavaju sebe  pod „manje vrijedne“; inferiorne.

Kako ljudi s manjkom samopoštovanja vide sebe u kontekstu drugih, možemo slikovito opisati modelom Erica Bernea (Transakcijska analiza). On kaže da postoje četiri životne pozicije:

• Ja sam OK ti si OK
• Ja sam OK ti nisi OK
• Ja nisam OK ti si OK
• Ja nisam OK ti nisi OK

Jedina ispravna životna pozicija je: Ja sam OK ti si OK. Često se nađemo u životnim situacijama kad osjećamo i mislimo poput ostale tri životne pozicije. Ljudi s manjkom samopoštovanja i samopouzdanja sebe svrstavaju u poziciju Ja nisam OK ti si OK, tj. u inferioran položaj naspram drugima. I to rade gotovo u svim životnim situacijama.

Kad pitam klijenta koji pokazuje manjak samopoštovanja, da nabroji svoje pozitivne karakteristike, nastane problem. Nabroji tri do četiri svoje kvalitete i stane. Kaže da ne zna više. A kad ga upitam da nabroji svoje negativne karakteristike, popisu nema kraja. Postavlja se pitanje: kako koristiti svoje prednosti u životu i imati samopouzdanja, kad ih nismo ni svijeni?

Dva su smjera ojačavanja narušenog samopouzdanja

Samopouzdanje možemo ojačati na razne načine, a ono kako mi to radimo je koristeći različite tehnike u savjetodavnom/psihoterapijskom radu i vježbajući naučeno u stvarnim životnim situacijama.

Jedan smjer odnosi se na upoznavanje vlastitih snaga, vrijednosti i kvaliteta. Dok ne znamo kakvim resursima raspolažemo, ne možemo ih ni koristiti. Na primjer, klijenti mi često kažu „Nemam snage suprotstaviti se šefu, ne znam djeci postaviti granice. Ja sam jednostavno slaba osoba.“ No, to je samo uvjerenje koje je osoba dobila kroz loša životna iskustva. Jer, nakon podrobnije analize raznih situacija iz prošlosti, često zajednički otkrijemo da je ta osoba prošla kroz različite teške životne situacije. Ovdje je važno otkriće da je ta osoba unatoč teškoćama prošla sve to, nije posustala, borila se za svoju egzistenciju. Onda je pitam: „A kako ste sve to uspjeli izdržati, ako ste slabi i nemate snage?“. Na ovo pitanje najčešći odgovor je: „Pa da. Izgleda da ipak nisam tako slaba.“

Svi smo tijekom života koristili različite strategije preživljavanja, no nismo ih svjesni ili umanjujemo njihov značaj. Za razvoj samopouzdanja izuzetno je važno osvijestiti svoje sposobnosti i jake strane, i slobodno ih koristiti u životu.

Još jedan ključni element u jačanju samopouzdanja i samopoštovanja je briga za sebe. Ljudi niskog samopoštovanja slabo brinu za sebe i često uopće nisu u kontaktu sa svojim potrebama. Na primjer, radije će se naći s prijateljem i satima slušati njegove ili njezine probleme, nego učiniti nešto za sebe – opuštati se ležeći na kauču i slušajući laganu glazbu ili uživati u nekoj aktivnosti koju vole raditi. Zadovoljavanje potreba drugih ljudi često im je važnije od vlastitih. Nije ni čudo, kad uglavnom niti ne znaju koju potrebu imaju u određenom trenutku.

Formula je jednostavna…

Ako nemam samopoštovanja (ne poštujem sebe) –> znači da se i ne brinem za sebe –> Kako bih se počeo/la brinuti za sebe –> moram osvijestiti i znati prepoznati  što trebam – svoje potrebe.

Kako bi osvijestili koje su vaše potrebe vježbajte sljedeće: u bilo kojem životnom trenutku usmjerite misli na sebe i svoje tijelo. Upitajte se „Što sada osjećam? Što mi u ovom trenutku treba?“ Možda ste žedni, a da toga niste ni svjesni. Možda baš trebate mir i odmaranje i ostat ćete kod kuće i odmarati se, umjesto iscrpljivanja odlaskom na tulum.

I nije važno da li odmah možete zadovoljiti određenu potrebu ili ćete pričekati mogućnost njezinog zadovoljavanja. Važno je prepoznati što trebate. Vježbajte osvještavati svoje potrebe i ne štedite na nagradama – jer vi ste važni!

Samopouzdanje raste usporedo sa postignućem
„Ako radimo uvijek isto – dobivat ćemo uvijek isto.“

Još jedna jednostavna formula…

Da bismo povećali samopouzdanje, povremeno nam treba osjećaj uspjeha. –> Kako bismo uspjeli u nečemu… –> moramo napraviti nešto, ući u novo iskustvo.

Ljudi koji za sebe smatraju da nemaju samopouzdanja ne ulaze u rizike, izbjegavaju nove situacije i ne isprobavaju nove stvari – jer ih sprječava strah.

Strah od neuspjeha

To je najčešće strah od neuspjeha, nekad i strah od uspjeha. Bojimo se osjetiti neuspjeh, napraviti grešku, jer nas to vodi u dobro poznat i neugodan osjećaj koji smo osjećali kad smo bili djeca i kad bi se našli u sličnoj situaciji.

Djeca koju su roditelji kažnjavali za napravljenu pogrešku, kao odrasli ljudi neće se osuditi ući u to iskustvo ponovno, jer nikako ne žele probuditi teške osjećaje srama, poniženosti i bijesa koje su tada osjećali. Zato, kao odrasli, čuče u svojoj neudobnoj „zoni sigurnosti“ i ne daju sebi šansu za postizanje uspjeha. U pasivnoj ulozi, ne poduzimajući ništa, ne osjećaju se dobro. Fantaziraju o sebi kao uspješnoj i aktivnoj osobi, ali nikada ništa ne naprave po tom pitanju. Nesvjesno izbjegavaju mogućnost neuspjeha, jer dobro znaju kakav strašan osjećaj ih čeka.

Djeca koja su imala sreće da ih roditelji potiču u istraživanju, isprobavanju novih aktivnosti i pritom ne kažnjavaju ako ne uspiju u nečemu, sa sobom nose osjećaj da je napraviti grešku u redu, da mogu probati ponovno. Kao odrasli manje se boje neuspjeha, točnije: želja za djelovanjem veća je od straha od neuspjeha. Kad pogriješe ili u nečemu ne uspiju, dižu se i kreću ponovno u akciju.

Strah od uspjeha

Strah od uspjeha je vezan uz različita nesvjesna uvjerenja koja nosimo od djetinjstva kao što su „Ja nisam zaslužio uspjeh“, „Nije to za mene, to je za neke drugačije, bolje ljude“, „Ako pokažem svoju snagu i probitačnost, drugi će misliti da sam agresivan/na ili loša osoba“. Važno je svoja stara i otrcana uvjerenja s vremenom na vrijeme provjetriti i preispitati njihovu točnost, kao i njihovo značenje za naš život. Ova uvjerenja usvojili smo od roditelja i staratelja, i vrlo često su potpuno pogrešna. Mi ih živimo kao svoje istine, kao pravila za život, i najčešće ih uopće ne dovodimo u pitanje.

Nismo bespomoćni!

Važno je znati, da bez obzira kakva iskustva imali u djetinjstvu, sada kao odrasli ljudi nismo bespomoćni. Ako osvijestimo uzroke svojih strahova, možemo izabrati drugačija ponašanja od pasivnog sjedenja i fantaziranja „Kako bi bilo dobro…kad bi ja imao/imala… ili bio/bila… drugačiji/drugačija…“

I zato…

• Polako, ali ustrajno koračajte prema novim izazovima i uživajte u osjećaju uspjeha koji ćete iskusiti na tom zanimljivom putovanju.
• Budite svjesni svog straha koji vas prati i znajte da će se on smanjivati sa svakim novim korakom i rizikom u koji se upustite. Neka vam strah bude saveznik, a ne saboter.
• Na tom putovanju dišite duboko, osjetite tlo pod nogama – tako ćete znati da imate kontrolu nad svojim tijelom i siguran balans.
• Znajte da posjedujete sve resurse koji su vam potrebni za postizanje uspjeha. I zapamtite: „Nema neuspjeha – sve je učenje!“
• Sa svakim korakom, obraćajte se sebi s punim poštovanjem.
• Brinite se za sebe – jer nitko drugi neće.
• Prodrmajte i mijenjajte uvjerenja koja vam štete.
• Izađite iz “zone sigurnosti” – zabavnije je, a usto ćete otkriti i nove razine vlastitog samopouzdanja.
• Nagrađujte se za uspjehe i svaki postignuti korak.

Samo hrabro naprijed!

 Radionica “Škola samopouzdanja” – Upisi u tijeku…

Individualno savjetovanje i coaching