U čemu je tajna zaljubljivanja?

25. 11. 2011

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Love is a drug

Psihofarmakolozi su ustanovili da su zaljubljeni doslovce drogirani – hormoni koji kolaju njihovim tijelom u fazi zaljubljenosti stvaraju osjećaj sreće. No, znanstvenici još uvijek nemaju potvrđeno zašto se to događa. U toj, romantičnoj fazi ljubavi, ljubavnici se osjećaju kao što bi se osjećalo potpuno voljeno dijete u savršenoj obitelji…

Osobine oba roditelja stvaraju u nama otisak po kojem biramo partnera: ono što zamjeramo partneru je ono što se nalazi u našim davnim iskustvima.

Kako savršene obitelji ne postoje, tako svatko od nas biva na neki način psihološki i emotivno ranjen. Te rane nesvjesno želimo zacijeliti i to tražimo od svojih partnera. Što god mi mislili i kako god pažljivo birali, ono što se događa pri izboru partnera nije ljubav već potreba, kaže Harville Hendrix. Naš “slobodni” izbor partnera je, na kraju, proizvod našeg nesvjesnog, koje ima vlastiti dnevni red. A ono što nesvjesno želi je da postane cjelovito i izliječi rane iz djetinjstva. Kako to postižemo? Zaljubimo se ludo u nekoga tko ima i pozitivne i negativne osobine naših nesavršenih roditelja, nekog tko odgovara slici koju nosimo duboko u sebi i za čijim utjelovljenjem nesvjesno tragamo. Hendrix tu zakopanu roditeljsku sliku naziva imago, prema latinskoj riječi za sliku.

S partnerom koji je sličan našim roditeljima možemo osjećati iste osjećaje i suočavati se s istim izazovima na koje smo nailazili odrastajući. Imamo priliku koristiti iste strategije ponašanja, kao i nošenja s nelagodnim osjećajima koje smo naučili u djetinjstvu. Nesvjesno igramo jedinu nam poznatu igru, i većina nas to zove ljubav. Paradoksalno je, ali istinito, da što više psihičkih povreda iz djetinjstva imamo, to će snažniji biti porivi da te povrede oživimo u partnerskom odnosu i savladamo ih. To je način liječenja boli, kao što malo dijete koje je doživjelo traumu neprestano iznova bira istu traumatsku temu u svojim igrama, sve dok je ne prevlada.

Često ponavljamo postupke roditelja istog spola i to baš one za koje smo rekli da ih nikad nećemo raditi.

Djeca uče po modelu svojih roditelja, što znači da su baš od njih naučili takva ponašanja i sada u odrasloj dobi ih nesvjesno ponavljaju. Brak naših roditelja je model po kojem smo naučili što je biti muškarac ili žena. U prilog ovome govori činjenica da često osoba čiji otac nikad nije bio emocionalno dostupan pronalazi hladnog i odsutnog partnera čiju pažnju stalno nastoji pridobiti, ali ne može. Osoba koja je odrasla u obitelji u kojoj je prisutan alkoholizam pronađe partnera koji je sklon piću itd.
I tako nesvjesno pronađemo osobu koja se kao slagalica uklapa u poznate nam obrasce ponašanja i s njom započinjemo ljubavni odnos u kojem imamo šansu prevladati bolne povrede iz djetinjstva.

Što nam je teže prekinuti lošu vezu, to ona sadrži više elemenata našeg djetinjstva. U lošoj vezi pokušavamo prevladati stare strahove, ljutnju i bol iz djetinjstva. To je razlog zašto smo tako povrijeđeni nekim postupcima naših partnera.

Većina ljudi koja je imala više veza govori da, unatoč različitim partnerima, u svakoj vezi naiđu uvijek na iste probleme. Naš svjesni um privlače pozitivne karakteristike partnera, dok je nesvjesni um privučen negativnim osobinama. Nevolje u vezi nastaju kad počnemo prepoznavati negativne osobine svojih partnera i započinjemo borbu protiv njih. To nas navodi da se ljutimo na partnera, optužujemo ga i kritiziramo, potpuno nesvjesni da zapravo u nama leži osobina na koju se tako ljutimo.

Primjer iz prakse

Maja 32, je uspješna u svom poslu. Radi kao voditeljica odjela marketinga u velikoj tvrtki. U ljubavnim odnosima nije baš tako uspješna. Imala je nekoliko veza koje su nakon burnih mjeseci okončane. Sve njezine veze kretale su se jednakim obrascem. Maja se zaljubi “na prvi pogled” snažno privučena kemijom i privlačnost bude obostrana. Muškarci koje bira su mahom zaneseni umjetnici, glazbenici, predani svom poslu, pomalo “tajanstveni” tipovi koji satima i danima mogu biti sami i uživati u svom stvaralaštvu. Ove njihove karakteristike su ono što Maju uvijek iznova privuče i čemu se ona divi. U početku veze uživa u “leptirićima” koje romantična ljubav donosi i zaljubljenosti, no nakon nekog vremena počinje joj smetati to što njezini partner treba “vremena za sebe” i “malo više prostora”. Maja se počinje osjećati odbačeno i pita se da li njegova ljubav slabi? Od partnera počinje tražiti da se više viđaju, treba više pažnje i vremena koje će provoditi zajedno. On se osjeća da ga Maja “guši količinom svoje ljubavi i pažnje” i zato se povlači još više u svoj svijet. Takvo njegovo ponašanje povrjeđuje Maju i ona ga počinje otvoreno optuživati za povlačenje. Nakon učestalih burnih svađa, u kojima svatko brani svoje potrebe, odluče da njihova veza nema smisla i svatko odlazi na svoju stranu.

Zašto Maju privlači ovakav tip muškarca? Kako u ljubavi funkcionira ono što u psihologiji nazivamo projekcija?

Maja je u djetinjstvu voljela satima plesati u svojoj sobi i smišljati plesne koreografije, u tome je jako uživala. Sad je na taj period života već pomalo i zaboravila. Kako to da Maja nije razvila svoj plesni talent? Majini roditelji smatrali su da je najvažnije završiti školu koja će joj donijeti materijalnu sigurnost. U njezinoj obitelji umjetničko izražavanje nije bilo visoko vrednovano, kao ni otvoreno pokazivanje emocija. Tako je Maja ulagala puno energije u učenje i karijeru, i sada je zadovoljna postignutim uspjehom. Kako bi se prilagodila roditeljima i okolini, nesvjesno je zanemarila dio sebe koji sada prepoznaje u partnerima; potrebu da se kreativno izrazi. To je razlog zašto je tako snažno fasciniraju muškarci predani svom umjetničkom radu i stvaralaštvu. U drugome je pronašla ono što je kod nje bilo izgubljeno. Sve dok ponovno ne oživi zakopani dio sebe, snažno će biti privučena ovim karakteristikama.

Ovaj fenomen u psihologiji zove se projekcija. Sastoji se od nesvjesnih težnji i sklonosti osobe da svoje želje, impulse i osobine projicira na druge pripisujući im slične osobine. Ono čega nismo svjesni kod sebe, tražimo u drugima.

Kako razmišlja naš emocionalni um?

U svađama s partnerom često koristimo bezvremene termine poput “Ti nikad…, ti uvijek…” Takvo izražavanje ima veze s načinom na koji naš stari (emocionalni mozak) prepoznaje stvarnost. Emocionalni mozak nema osjećaj vremena – prošlost, sadašnjost i budućnost su jedno. To objašnjava činjenicu da se ponekad u vezi “pretjerano” uzrujamo oko nečega što naš racionalni mozak ne prepoznaje kao realnu opasnost. Kad nas partner naljuti ili osjetimo strah – naš emocionalni mozak prepoznaje to kao situaciju iz djetinjstva koja je tada za nas bila opasna ili smo je snažno emocionalno doživjeli. Zato se “uvijek” ili “nikad” protežu od našeg djetinjstva do danas i stvaraju osjećaj da ono što je bilo nekad traje i sada.

Zamislite Maju, mladu i uspješnu poslovnu ženu, kako sjedi u svom uredu potkraj radnog dana i s ljubavlju razmišlja o Ivanu. U jednom trenutku odluči ga nazvati i pita ga kad će se naći s njim. On joj odgovara da će joj se sutra javiti, jer ima projekt na kojem užurbano radi i mora ga predati za dva dana. U trenu se njezine misli prepune topline i ljubavi raspršuju i zamjenjuje ih tjeskoba. Njezin svjesni um zna da Ivan ima posla koji treba obaviti, no drugi dio nje se osjeća napušteno. Odlazi kući i oporavlja se od razočaranja sjedeći na kauču i jedući veliku porciju sladoleda.

Kako to da se tako obrazovana i racionalna žena osjeća tako razočarano i napušteno u ovakvoj situaciji? Njezin emocionalni mozak ovu situaciju doživljava bolno, kao kad je u djetinjstvu tražila očevu pažnju, a on bi je odgurnuo jer “nije imao vremena”. Osjeća se napušteno u sadašnjem trenutku kao da je današnja situacija potpuno jednaka prošlosti.

Faza borbe za moć u vezi

Gotovo uvijek u vezi dođemo do trenutka kad se pitamo “Zašto se naš partner promijenio?” A da li se uistinu naš partner promijenio ili je posrijedi nešto drugo?

Ne možemo točno odrediti kad završava romantična faza ljubavi. Ono što većina nas ima iskustvo jest da u nekom trenutku veze partneri jedan od drugoga počinju tražiti: više obaveza ili slobode, prilagođavanja različitim navikama. Često muškarci traže da žena kuha, dok istovremeno se podrazumijeva da muškarac obavlja popravke u kući, račune. Očekuje se da zajedno idu rodbini u posjetu. Popis je dugačak. Budući da se najčešće nijedno od partnera ne izjasni o svojim očekivanjima, ovo bi moglo postati značajan izvor napetosti u vezi.

Ono što najčešće shvatimo u nekom trenutku veze, jest da ono što najviše želimo od svojih partnera je upravo ono što su nam ti partner najmanje sposobni pružiti. Imamo ideju da je zadaća naših partnera da intuitivno prepoznaju naše potrebe i zadovolje ih u potpunosti. Ali, u praksi to ne funkcionira. Maja je imala snažnu potrebu provoditi što više vremena s Ivanom i jako ju je povrjeđivalo kada bi on htio biti sam i raditi baviti se svojim stvaralaštvom. Ivan je bio ljut kad ga je Maja optuživala da je ne voli dovoljno i nije mu bila jasna njezina potreba da sve rade zajedno i svaki slobodan trenutka provode skupa.

Kako ostvariti vezu u kojoj ćemo se osjećati kao cjelovita ličnost i slobodno voljeti, a ne “trebati” svog partnera/partnericu?

Ako do sada niste ostvarili zadovoljavajuću vezu i neprestano nailazite na probleme, umjesto da se zbog toga osjećate loše – preuzmite odgovornost za svoj život i učinite nešto konstruktivno. Sve dok mislite da je problem u onome drugome i dok ga pokušavate promijeniti – nećete imati mogućnost ostvariti zdravi odnos. Rješenje ljubavnih problema ne leži u kupovini izazovne haljine, posjedovanju skupocjenog automobila, vještini zavođenja ili kontroli partnerovog ponašanja – nalazi se u vašoj želji da mijenjate sebe.

Evo što trebate učiniti prije nego sretnete partnera/icu bilo da ste trenutno sami ili u vezi):

1. Učite o vezama
Koristeći svoja prethodna iskustva istražujete svoje prošle veza i partnere. Otkrijte što im je zajedničko; to su osobine koje vas privlače. Pozabavite se istraživanjem situacija koje su vas u vezama frustrirale i način na koji su vas dovodile do lošeg osjećaja. Samo tako ćete doznati na čemu trebate raditi i što mijenjati.

2. Upoznajte sebe
U procesu socijalizacije, tijekom odrastanja morali smo odbaciti neke svoje karakteristike koje se ne uklapaju u društvene norme. Te karakteristike još uvijek imamo u sebi, samo ih ne izražavamo. U drugoj osobi tražimo “izgubljene dijelove sebe” i zaljubljujemo se u njih. Postavlja se pitanje kako ih možemo vratiti i tako postati cjelovite ličnosti?

Ponovno oživite zaboravljene dijelove sebe, stupite u kontakt sa svojom instinktivnom prirodom: plešite, bavite se omiljenim sportom, probudite svoju ambiciju za karijerom, upišite školu ili fakultet, otiđite na putovanje sami, priđite osobi koja vam se sviđa, bavite se onim što ste voljeli raditi u djetinjstvu – i postanite cjelovita ličnost. Samo-razvoj znači bavljenje vlastitim interesima. Ako maksimalno ne razvijete svoje sposobnosti, neprestano ćete biti frustrirani što ne živite potpuno svoj život, a to će vam u vezama stalno predstavljati problem. Osim toga, više vam neće trebati partner koji je vaša suprotnost kako bi vam uravnotežio život. Kako postajemo zdraviji i uravnoteženiji, privlačimo zdravije i uravnoteženije partnere – one koji su razvili svoje potencijale i znaju uživati u punini života. Hoćete li pronaći partnera ne ovisi o vašoj sposobnosti i strategijama kako privući savršenog partnera, već o spremnosti da upoznate neistražene dijelove sebe i ponovno ih oživite i integrirate u svoju ličnost i život, kako ne biste te izgubljene dijelove sebe snažno projecirali na mogućeg partnera.

3. Učite vještine komunikacije i upravljanja svojim emocijama u različitim odnosima
Kad primijetite da ulazite u konfliktnu situaciju, napravite nešto drugačije. Poslušajte što osoba govori, umjesto da krenete s kritikama i optuživanjem. Pritom duboko dišite, to je dobar način da upravljate naletom emocija koje se javljaju u teškim trenutcima. Upitajte se: “Što bih savjetovala najboljoj prijateljici koja ima ovakav problem?” i poslušajte svoj savjet. Ovime ćete naučiti mijenjati svoja ponašanja koja vam onemogućavaju zadržavanje veze.

4. Krenite među ljude
Ako želimo vezu, moramo povećati broj potencijalnih partnera, a to nećemo postići sjedeći kod kuće i tugujući. Dakle, krenite u društvo, upoznajte što više različitih ljudi. Nikad ne znate tko bi mogao biti vaš budući partner. Proširite krug mogućih kandidata. Najčešće nas privlači uvijek isti tip muškarca ili žene. I taj obrazac uporno ponavljamo. Ali, ako uvijek radimo isto – dobivat ćemo uvijek iste stvari, situacije, ljude. Ako dopustimo sebi mali rizik i istražimo nešto drugačije i nepoznato, pa tako i osobe koje ne bismo inače uočili kao potencijalne partnere – možda se ugodno iznenadimo.

Osim što će vas ovi koraci dovesti do zdravije veze, zasigurno ćete uživati u procesu mijenjanja i samoostvarenja: otkrivajte svoje zakopane talente, budite znatiželjni i istražujete ih. Širom otvorite oči i proširite vidno polje. Velike su šanse da otkrijete ljubav baš tamo gdje najmanje očekujete.

Zašto se kaže da se različitosti privlače i kako je to istina u ljubavnim odnosima?

Iako kod partnera tražimo zajedničke interese, životne stavove i vrijednosti, ipak se kaže da se suprotnosti privlače. Jeste li primijetili kako se u partnerskim odnosima gotovo kao pravilo javlja fenomen da jedna osoba traži i daje više pažnje, dok druga treba više individualnosti. Ako smo osoba koja treba dosta pažnje, više druženja i bliskosti – uvijek nas privuče osoba koja treba više “prostora za sebe”, koja zahtijeva slobodu da dolazi i da se vraća kako želi. I naravno da ovo ima veze s načinom kako su naši roditelji odgovarali na naše potrebe kad smo bili djeca. Kad se ovo dvoje susretnu započinju igru privlačenja i odbacivanja koja ljuti i frustrira oboje.

Maja je tražila sve više pažnje i sigurnosti u vezi s Ivanom, dok je njemu istovremeno trebalo više “prostora”. Ni jedan od njih nisu uspijevali potpuno zadovoljiti potrebe onog drugog. Maja je bila svjedok čestih svađa u obitelji svojih roditelja. Kao malom djetetu takva atmosfera nije joj davala osjećaj sigurnosti koji je malom djetetu potreban da bi izraslo u stabilnu osobu. Sada u odrasloj dobi Maja neprestano traži sigurnost izvan sebe; u drugim ljudima. Otac je napustio nju i majku kad je imala 6 godina. To je jedan od razloga zašto danas treba toliko pažnje koju u djetinjstvu nije dobila.

Ivan je imao roditelje koji su bili brižni, ali i prestrašeni. Pratili su svaki njegov pokret i nisu mu davali dovoljno slobode da istražuje svijet. Osjećao se neprestano kao da ga “guše” svojom brigom i ljubavlju. Razvio se u čovjeka koji se boji prevelike bliskost. U vezi s Majom oživljava situaciju poznatu iz djetinjstva ne bi li je ovaj puta prevladao. I sve dok je nesvjestan tog procesa, misli kako Maja ipak nije za njega i kako mu ne daje dovoljno prostora. Napušta vezu razočaran, ne znajući da je njihova veza bila prilika za prevladavanje povrede iz djetinjstva.

Ono što je Maji i Ivanu potrebno da bi zadovoljili potrebe onog drugog, jest svjesnost o njihovim osjećajima i potrebama. Poznajući sebe preuzeli bi više kontrole nad emocijama koje ih preplavljuju i koje su ih dovele do kraha veze.

Zašto je važno biti svjestan svojih osjećaja i reakcija u teškim i konfliktnim situacijama?

U sukobu je važno naučiti slušati što uistinu partner govori, jer je to jedini put do razumijevanja. Često smo preplavljeni vlastitim osjećajima ljutnje, tuge ili bijesa i jako je teško potpuno vidjeti partnera, čuti što nam on ili ona zapravo želi reći. Imamo snažnu potrebu promijeniti partnera; želimo da on ili ona bude više uporan, brižan, zabavan, opušten, štedljiv, manje zahtjevan… Nažalost, misija mijenjanja druge osobe nikada ne uspijeva. Jedino što možemo jest mijenjati svoje ponašanje. Naučite vrednovati partnerove potrebe i želje jednako vrijedne kao svoje. Kad nas obuzme bijes ili tuga to zaista nije lako. Usmjereni smo samo na svoj osjećaj i teško nam je čuti što partner govori. Iskoristite ljubav koju gajite za partnera i upoznajte njegove potrebe. Na taj način bit ćete saveznici, a ne neprijatelji u vezi. Očistite komunikacijske kanale od pretpostavki i nadanja da on ili ona znaju što nama treba – i iskreno recite što želite ili što vas smeta i povrjeđuje. Jasna komunikacija sprječava daljnje pretpostavke i nesuglasice.

Zavirite u sebe, unesite veći udio racionalnog mozga u svoje emocionalne reakcije.

Kad osjetite da vam navire osjećaj ljutnje, bijesa, tjeskobe ili straha, upitajte se što ga izaziva. Prisjetite se kako ste u djetinjstvu reagirali u takvim situacijama. Svi smo mi naučili na razne načine nositi se s teškim osjećajima. No, to ne znači da su ti načini i dalje učinkoviti. Zato nakon svađe ili konfliktne situacije, sjednite, i u miru proanalizirajte kako ste reagirali, što ste osjećali i kako bi promijenili svoje ponašanje kad se drugi put nađete u takvoj situaciji. Kada smo svjesni nečega, imamo mogućnost izbora ponašanja i reagiranja. Sve dok reagiramo nesvjesno i automatski, vođeni smo žestinom svojih emocija i nemamo kontrolu nad sobom i situacijom u kojoj se nalazimo. Upoznavanje sebe i osvještavanje svojih reakcija nam donosi više kontrole u životu, i počinju se otvarati novi svjetovi i mogućnosti.

Članci s psihoterapijskog kauča