Centar uspjeha

Svatko ima svoju zlatnu sredinu – znate li i vi svoju?

Piše: Leon F. Seltzer
Prijevod: Sanja Stojsavljević, bacc.oec.

Naša slatka točka nešto je poput naše osobne zlatne sredine. Odnosi se na činjenje, ili ne činjenje, onoga što je u određenoj situaciji za nas optimalno. Znati što je ispravno nije karakteristika s kojom se rađamo. Niti je stvar intuicije.

Takvo znanje stječe se samo iskustvom te pažljivom analizom značenja tog iskustva. Ako ne steknemo takvo znanje – stečeno pomnim sistematičnim ispitivanjem vlastitog ponašanja, posebice vlastitih grešaka – nedostatak takve eksperimentalne mudrosti spriječit će nas na razne načine…

Ako pronađemo svoju slatku točku, ona neće biti ni „prevruća“ ni „previše hladna“. Ili (ovisno o kontekstu) prelagana ili preteška, preblaga ili pregruba, ili – možda najčešće – premalo ili previše.

Proučimo neke primjere:

Ako se dovoljno ne bavimo fizičkom aktivnošću, nikada nećemo osjetiti sve koristi fizičkog naprezanja. Ali, ako pretjeramo u vježbanju, nećemo doprinijeti tjelesnoj energiji (jedna od mnogih koristi vježbanja) već ćemo je isprazniti, isušiti. I umjesto da pomognemo smanjenju stresa, što činimo adekvatnom količinom vježbanja, na kraju ćemo samo stvoriti dodatni stres. Pretjerivanje u bilo čemu uzrokuje povišeni stres i pogoršava stanje našeg organizma.

Isto je s jedenjem. Konzumiramo li manje kalorija nego što nam je potrebno, uskratit ćemo si sastojke potrebne za zdravo mentalno i fizičko funkcioniranje. Ako, s druge strane, jedemo previše, konzumirajući znatno više kalorija no što naše tijelo treba ili želi, osjećat ćemo se naduto, tupo, letargično – onemogućeni da funkcioniramo u punoj snazi. I ako se prejedamo redovito, steći ćemo višak kilograma opasan po naše zdravlje. Drugim riječima, iz naše slatke točke dosegnut ćemo njenu suprotnost – „kiselu točku“.

Ista je stvar kada dajemo sve od sebe, ali naš uporan trud nadilazi naše trenutne sposobnosti. Jeste li ikada pokušali čitati više, učiti više nego što vaš mozak može podnijeti jer je „prenatrpan“? U nemogućnosti primanja viška informacija, mozak se počinje „gasiti“. Relativno je lako prepoznati trenutak kada više ništa ne ulazi u naš mentalni spremnik, koji je već popunjen. Ili se pokušavamo na silu nahraniti novim rečenicama, čitajući ih iznova i iznova. U toj bi nam fazi trebalo biti jasno da je naš mozak, barem za sada, napunjen do vrha.

Takve me situacije podsjećaju na crtani film Gary Larsona, u kojem učenik diže ruku i traži dozvolu da napusti učionicu s opravdanjem da mu je „mozak pun“ (umjesto mjehur!). Smiješno… Ipak, s druge strane nije smiješno jer nikome od nas nije problem opteretiti vlastiti organizam, zanemarujući i ne poštujući naše urođene granice.

Važno je prepoznati kada smo dosegli granice svojih kapaciteta. Što je za nas premalo ili previše može se značajno razlikovati od tuđih normi. Zato je naša vlastita odgovornost utvrditi što, u konačnici, definira našu zlatnu sredinu.

Dakle, kako točno otkriti što je ispravno za nas?

Odgovor na ovo važno pitanje je vrlo jednostavan. Obraćanjem pažnje! Otkriti što čini našu slatku točku moguće je temeljitim samopromatranjem, stjecanjem navike preispitivanja vlastita ponašanja i njegova uklapanja u okolinu (znanstveno rečeno „post hoc analiza“).

Upitajte se: Što mi je odgovaralo, a što nije i iz kojih razloga? Kako bi bolje razumjeli zašto su naše misli, govor i akcija uspješne ili neuspješne, potrebno ih je redovito prisluškivati, ili čak u njih zabadati nos. Na taj način otkrivamo što zaslužuje biti replicirano, a što treba odbaciti. Kao i u svemu drugome – vježbom do savršenstva. Dok god prakticiram takav samonadzor, korisno ponašanje koje si želimo usaditi će s vremenom postati stalno i normalno.

Ponavljam, nastavite sa  samoispitivanjem što je za vas štetno, kontraproduktivno ili samoporažavajuće te što vas je „podiglo“ i doprinijelo vašem uspjehu. Ukoliko ste ustrajni u traženju onoga što vam je pomoglo i onoga što vam je odmoglo, postat ćete sve bolji u pronalasku svoje slatke točke. Ostajući, što je više moguće, u toj poziciji maksimalne prednosti, zajamčen vam je život pun zadovoljstva i veselja.

Konačno, što može biti više zadovoljavajuće – ili slađe – od trajnog boravka u vlastitoj slatkoj točki?

Izvor: www.psychologytoday.com