Centar uspjeha

Piše: Iva Čarapina

Kako bismo bolje razumjeli pojam transseksualnosti važno je razlikovati dva izraza: spol i rod. Spol je genetska i anatomska znacajka, biološki uroden.

Društvena i zakonska klasifikacija bioloških karakteristika koja dijeli osobe na samo dvije kategorije po pitanju spola. Znaci, kada se rodimo svrstaju nas u kategoriju muškarca ili žene…
Rod, s druge strane, predstavljaju specificna psihosocijalna znacenja pridodana biološkim odrednicama.  Odnosi se na društveno oblikovanje biološkog spola. Shvacanje kakvu ulogu bi trebali pripadnici odredenog spola imati u javnom i privatnom životu.  To se odnosi na ocekivanja da, na primjer, žena zna kuhati, muškarci popravljati aute, muška djeca zanimaju se više za vanjske aktivnosti kao nogomet.
I spolni i rodni identitet stjece se vrlo rano. Osoba može biti zadovoljna svojim spolom no odbijati društveno nametnute rodne uloge. Npr. ocekivanje da žena mora imati dugu kosu i da se djecaci ne smiju oblaciti u roza odjecu. Ova varijacija u odnosu na rodni identitet javlja se u 1 od 11 900 muškaraca i kod 1 od 30 400 žena. Puno nerazumijevanja javlja se uz spomenuti pojam: kad se prica o transseksualnosti, vecini ljudi u glavu ima predodžbu neobrijanog muškarca u haljinici.

Transseksualnost se opisuje kao osobu koja želi biti pripadnik suprotnog spola, obicno praceno željom da se tijelo što više uskladi s preferiranim spolom. To nije životni stil ili modni trend. Trans osoba vrlo rano osjeca da nešto nije u redu i ponaša se u skladu sa svojim rodnim identitetom. Ona je prakticki zarobljena u krivom tijelu. U ranim godina to se još donekle trpi, kod djevojcica cak i lakše tolerira od strane roditelja . Djecaci mogu biti grubo kažnjeni što se igraju sa krivim igrackama i ne ponašaju u skladu s društvenim ocekivanjima.

Prava nocna mora zapocinje u doba puberteta, kada mlado tijelo pocine prolaziti kroz razne promjene. Djecaci se groze gledajuci kako im ramena rastu, tijelo se izdužuje i sve više nepovratno izgledaju kao nešto što nisu. Djevojcice muci rast grudi i bokova. Ovakve osobe cešce pate od depresije i suicidalnih misli. One teško funkcioniraju i ne mogu se pomiriti sa spolom s kojim su rodene. Ne osjecaju se kao da su njihove genitalije dio njih. U nekim slucajevima pokušavaju ih maknuti, osakatiti, s škarama,kamenom i kojekakvim predmetima.

Potrebna im je obitelj puna ljubavi, razumijevanja i potpore da bi se makli od negativnih misli i shvatili što se dogada. Istraživanja su pokazala da osobe koje su imale potporu u tom periodu su se razvile u sretnije i stabilnije pojedince.

Promjena spola

Ako se odluce na promjenu spola treba im puno snage i potpore. Sama procedura zapocinje sa „The real life“ iskustvom . Real life je period vremena, najcešce od godinu dana, u kojem osoba živi u skladu s svojim rodnim identitetom. Ona mora izražavati i inzistirati da ju se poima u skladu s njenim istinskim spolom. Ovo se odnosi na sve domene života, ukljucujuci i odlazak u školu ili na posao.

Nakon toga pocinje terapija hormonima. Tijekom nje osoba prolazi kroz razne promjene od fizickih do emotivnih. U ovom periodu je najvažnija potpora bližnjih i strucnjaka jer hormoni mogu jako uzburkati osjecaje i vuci osobu iz krajnosti u krajnost. Zanimljivo je da osobe koje prelaze iz žene u muškarca svoja iskustva cesto opisuju kao smanjivanje fokus percepcije . Muškarci koji prelaze u žene znaju priznati da im se sve cešce dogada da placu i kako je to doživljavaju kao vrlo oslobadajuce iskustvo .

Nakon hormona slijedi sam kirurški zahvat, kojega nije moguce izvesti u Hrvatskoj vec se Hrvati najcešce upucuju u Beograd. Kod nas ne postoje specijalisti koji bi se bavili ovim problemima te se cesto trans osobama pripisuju razni psihicki poremecaji. Takvo odnošenje prema trans osobama doprinosi stigmatizaciji kojoj su izloženi u današnjem društvu.

Dijagnoze i upute koje dobiju više ovise o stavovima i predrasudama lijecnika i ostalih strucnjaka, nego što su osnovane na znanju o poremecaju. Vecina transseksualnih osoba je zbog toga u izolaciji, skriva svoje patnje i potiskuje postojanje problema. Rijetki se obracaju za pomoc i tada najcešce strucnjacima za mentalno zdravlje. Neki dugi niz godina sakrivaju svoje probleme i sve više se trude uklopiti u rodnu ulogu koja im je pripisana. Time se zakidaju za sretan život, a možda i za željenu vrstu emotivne veze.